KORJENIĆ-NEORIĆ

KORJENIĆ-NEORIĆ, tobožnja plemićka obitelj. Spominje se u istoimenom grbovniku iz 1595 (Arhiv HAZU; fototipsko izd. objavio I. Banac) – najstarijem prijepisu izgubljenoga heraldičkoga priručnika P. Ohmućevića s podatcima dobrano izmišljenima poradi stjecanja plemstva – u rodoslovlju slanskoga župnika Krstofora Korjenića s kraja XVI. ili poč. XVII. st. te, odvojeno, u popisu srednjovjekovnih bosanskih plemićkih obitelji iz druge pol. XVIII. st. Pretpostavlja se da je kopist ili naručitelj grbovnika bio pripadnik obitelji Korjenić te da je spomenuto rodoslovlje zasnovano na podatcima iz njega. U heraldičkim priručnicima za članove obitelji Korjenić navodi se da su potomci »bana od Muchia« Milata Nehorića i da su držali posjed Klobuk kraj Trebinja, pa se tako povezuju s obližnjim selom Korjenići. Međutim, jedini pobliže poznati Korjenić iz dokumenata, Bogčin (Bokčin, Borčin), zabilježen 1399. kao počinitelj bezakonja u pritužbi nikšićkih Vlaha Dubrovačkoj Republici i 1412. kao čovjek u službi Sandalja Hranića Kosače, ne može se dovesti u svezu s tim selom. Nema elemenata ni za povezivanje obitelji Korjenić s obitelji Neorić (spominje se u XIII–XIV. st. u župi Žmina u trogirskom zaleđu), ni sa selom Neorić kraj Muća, pa je neutemeljeno humske Korjeniće dovoditi u izravnu svezu s Koranom Neorićem iz trogirskih vrela 1270.