KOS, Koraljka

KOS, Koraljka, muzikologinja i glazbena pedagoginja (Zagreb, 12. V. 1934). U Zagrebu maturirala 1952. i diplomirala 1957. na Historijsko-teorijskom odjelu Muzičke akademije. God. 1957–58. specijalizirala paleografiju i ranu glazbu na Muzičkom fakultetu Sveučilišta u Edinburghu. Doktorirala na Muzikološkom odjelu Filozofskoga fakulteta u Ljubljani 1967. tezom Muzički instrumenti u srednjovjekovnoj likovnoj umjetnosti Hrvatske. Kao stipendistica Humboldtove zaklade 1973–74. bila na znanstvenoistraživačkom radu u Göttingenu i Heidelbergu. U Zagrebu 1959–65. stručna suradnica na Radničkom sveučilištu »Moša Pijade«, od 1967. na Muzičkoj akademiji, najprije stručna suradnica u knjižnici, a od 1970. u nastavi na Odjelu za muzikologiju i glazbenu publicistiku, gdje je od 1984. do umirovljenja 1994. redovita profesorica. God. 1983–84. predavala kao gostujuća profesorica na Muzikološkom odjelu Sveučilišta u Grazu, 1993. na Visokoj školi za glazbu i scensku umjetnost u Beču. U Zavodu za muzikološka istraživanja JAZU/HAZU 1985–93. bila je voditeljica i koordinatorica programa Fundamentalna istraživanja za povijest hrvatske glazbe, a od 1996. vodi Odsjek za povijest hrvatske glazbe Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. U središtu je njezina istraživanja hrvatska glazbena baština od srednjovjekovlja do novijega doba; povijesna razdoblja proučava komparativno s obzirom na europska glazbena zbivanja. Već je u disertaciji prvi put u nas sustavno obradila vrste i oblike srednjovjekovnih glazbala s hrvatskih likovnih spomenika te zaključila da se većina njih pojavljuje istodobno u europskoj umjetnosti. Također proučava hrvatsku vokalnu glazbu te odnos glazbe i riječi, poglavito u solo-popijevci: Hrvatska umjetnička popijevka od Lisinskog do Berse (Rad JAZU, 1965, 337), Vokalna lirika Vatroslava Lisinskog i Ferda Livadića u europskom kontekstu (Muzikološki zbornik, Ljubljana 1989), Tekovine impresionizma u vokalnoj lirici hrvatskih skladatelja (Recepcija glazbe Claudea Debussyja u Hrvatskoj. Zagreb 1996), Hrvatski jezik i glazba u razdoblju baroka (Glasbeni barok na Slovenskem in evropska glasba. Ljubljana 1997), Orijentalizmi u hrvatskoj vokalnoj lirici dvadesetog stoljeća (Glazba, folklor i kultura. Svečani zbornik za Jerka Bezića. Zagreb 1999), Začeci solo pjesme kao umjetničke vrste u Hrvatskoj i »Verwandlung« Dore Pejačević sluhom Arnolda Schönberga (Muzikološki zbornik, 2006–07). U nizu radova obradila je solo-popijevke istaknutijih autora, primjerice I. Zajca, Livadića, I. Padovca, B. Berse, J. Hatzea, D. Pejačević, B. Širole, K. Odaka, B. Kunca, K. Baranovića. Istražujući povijesna i stilska razdoblja hrvatske glazbe u europskom kontekstu, uvela je nove prosudbe i potaknula izmjene u glazbenopovijesnoj periodizaciji. U raspravi Začeci nove hrvatske glazbe (Arti musices, 1976, 7) istaknula je značenje i ulogu do tada zapostavljenih skladatelja tzv. prijelaznoga razdoblja (oko 1890–1920) koje interpretira kao samosvojno, poput moderne u hrvatskoj književnosti i likovnim umjetnostima. Pridonijela je i osvjetljivanju pojedinih stilskih razdoblja i njihovih glavnih predstavnika, poglavito u radovima Luka Sorkočević i njegov doprinos pretklasičnoj instrumentalnoj muzici (Arti musices, 1974, 5), Madrigali Andrije Patricija i Julija Skjavetića u svom vremenu (Rad JAZU, 1978, 377), Hrvatska glazbena kultura u razdoblju renesanse (Arti musices, 1979, 1), Hrvatska glazba između dva rata u svjetlu muzikološko-publicističke misli Pavla Markovca (Zbornik radova u povodu 75. godišnjice rođenja Pavla Markovca. Zagreb 1979), Od pretklasike do romantičnog klasicizma (Evropski glasbeni klasicizem in njegov odmev na Slovenskem. Ljubljana 1988), Hrvatska glazbena kultura u doba historicizma (1861.–1918.) (Historicizam u Hrvatskoj, 1. Zagreb 2000), Dva prijenosa sv. Dujma Julija Bajamontija (Religijske teme u glazbi. Zagreb 2003), Glazba i glazbenici XVIII. stoljeća (Hrvatska i Europa, 3. Zagreb 2003), Citati narodne glazbe u djelima bečkih klasika (Arti musices, 2005, 2). Sudjelovala je na mnogim znanstvenim skupovima i muzikološkim kongresima u zemlji i inozemstvu. Autorica je knjige Musikinstrumente im mittelalterlichen Kroatien (Zagreb 1972). U knjizi Dora Pejačević (Zagreb 1982, njem. prijevod 1987, hrv.-engl. izd. s CD 1998, 2008; Nagrada »Josip Andreis« 1982) prva je znanstveno obradila ukupno skladateljičino stvaralaštvo, istaknuvši vrijednosti i značenje njezina opusa u europskim razmjerima, čime je pobudila zanimanje za koncertno izvođenje. U opširnoj studiji Napjevi Pavlinskog zbornika (Pavlinski zbornik 1644, 2. Zagreb 1991, s A. Šojatom i V. Zagorcem; Nagrada »Bartol Kašić« 1994) opisuje podrijetlo i vrstu napjeva, notni sustav, glazbene značajke te u komparativnoj građi izlaže nove podatke o pojavi tih napjeva u repertoaru crkvenih pučkih popijevka europskih zemalja (Hrvatska, Češka, Slovačka, Mađarska, Njemačka). Priredila je notna izdanja Popijevke (Izabrana djela I. Zajca, I/1. Zagreb 1982) i kritičko izdanje izvornoga notnoga teksta Sorkočevićevih simfonija Luka Sorkočević. Two Symphonies (u seriji Symphony 1720–1840. New York—London 1984). Uredila je spomenicu Muzička akademija u Zagrebu 1921–1981 (Zagreb 1981), Rad JAZU/HAZU (1988, 409, s N. Devčićem i L. Županovićem; 1992, 454) te zbornik Božidar Kunc (1903.–1964.). Život i djelo (Zagreb 2007, sa Sanjom Majer-Bobetko; Nagrada »Dragan Plamenac« 2008). Objavila je više od 120 znanstvenih i stručnih radova, najviše u periodicima 15 dana (1958–68, 1970, 1996–97, 1999, 2003), Muzikološki zbornik (1967, 1971, 1975, 1981), Zvuk (1969, 1974, 1982), Arti musices (1970–72, 1976, 1978–80, 1982–86, 1990–92, 1994–95, 1997, 1999, 2003–04; glavna urednica 1980–89), International Review of the Aesthetics and Sociology of Music (1972, 1975–76, 1987, 1992–97, 2003), Musica antiqua Europae orientalis (Bydgoszcz 1972, 1975, 1982), Studia musicologica Academiae scientiarum Hungaricae (Budapest 1977), Gesta (1981), Forum (1989), Most (1991), Acta medica Croatica (1992), Revista de musicología (Madrid 1993), Kaj (1996), Cantus (1997–99, 2003–04), Musicologica Austriaca (Salzburg 1997, Beč 1999), Lepoglavski zbornik (1998), Vijenac (1998), Erasmus (2002). Surađivala i u izdanjima Muzička enciklopedija LZ (i urednica za ilustracije u 2. izd.), New Grove Dictionary of Opera (London 1992), Die Musik in Geschichte und Gegenwart (Kassel 1996) i Oesterreichisches Musiklexikon (Beč 2002, 2004–06) te napisala udžbenik Stoljeća govore glazbom, 2 (Zagreb 1987, 8 izd. do 2000), 3. i 4. s metodičkim priručnikom (Zagreb 2004). Na Odjelu za muzikologiju u nastavu je uvela kolegij povijesti glazbene notacije, a u znanstveno-istraživačkom programu težište postavila na pronalaženje izvornika te proučavanje i uspostavljanje izvorne notne građe. U povodu njezina rođendana objavljen je zbornik Glazba, riječi i slike (Zagreb 1999) s iscrpnom bibliografijom. Od 1991. redovita je članica HAZU, 1998–2001. predsjednica Hrvatskoga muzikološkoga društva.