KAZNAČIĆ, Ivan August

traži dalje ...

KAZNAČIĆ, Ivan August (Casnacich, Kaznacich; Giovanni Augusto, Ioannes Augustus), publicist, književni povjesničar, bibliograf, pisac i liječnik (Dubrovnik, 26. IV. 1817 — Dubrovnik, 19. II. 1883). Sin pjesnika Antuna. Polazio gimnaziju u Dubrovniku do 1833, licej u Zadru do 1835, studij medicine 1836–39. u Beču i potom s prekidima u Padovi, gdje je 1846. doktorirao tezom De thuya occidentali. U Dubrovniku od 1848. liječnik, od 1864. do kraja života ravnatelj bolnice. Djelatan u hrvatskom preporodnom pokretu, kao suradnik (1844) i urednik (1845) Zore dalmatinske znatno je proširio njezin suradnički krug te, postupno uvodeći Gajev pravopis, ondje objavljivao prijevodnu književnost, narodnu poeziju i članke o starijoj dubrovačkoj književnosti. Supokrenuo je i uređivao dubrovačke političke tjednike Rimembranze della settimana (1848) i L’Avvenire (1848–49); u drugom je promicao ideje sjedinjenja s Hrvatskom i slavenskoga jedinstva te prvi objavio osvrt na djelo P. Preradovića, s kojim je surađivao. S M. Banom i M. Pucićem 1849. pokrenuo almanah Dubrovnik, cviet narodnog književstva, bio supokretač i suradnik Slovinca (1878–79, 1882). Kao suutemeljitelj i suradnik Biblioteke za povijest dalmatinsku (Biblioteca storica della Dalmazia),1882. objavio prilog o Puciću te članak Processo di Isach Jesurun o sudskom procesu iz 1622, u kojem je s kršćansko-prosvjetiteljskih stajališta odbacio antisemitizam i mogućnost da bi ga bilo u Dubrovniku. O dubrovačkim kulturnim, povijesnim, folklornim i književnim događajima i znamenitim sugrađanima pisao u zbirci eseja Alcune pagine su Ragusa (1881), a u djelu Galleria di Ragusei illustri (Dubrovnik 1841) objavio biobibliografske priloge o I. Gunduliću (s prikazom Osmana), J. i I. Palmotiću te N. Buniću. U tršćanskom časopisu La Favilla (1842–44) tiskani su mu radovi o D. Obradoviću i A. Čubranoviću te desetak studija (djelomice s Pucićem) u kojima promiče južnoslavenski folklor i kulturu. U knjizi književnih, bibliografskih, medicinskih i povijesnih osvrta Studii critici (1856) prvi je objelodanio recenzije djela M. Vodopića i P. A. Kazalija, u Viencu (1875–76) izvješćivao o dalmatinskim književnim novostima, sa zahtjevom da se umjetnička književnost ugleda na narodnu, a u političkim člancima isticao Dubrovačku Republiku kao trgovački, pravni, kulturni i diplomatski uzor i ideal slobode za cijelu Hrvatsku. Proučavao je rad pučkih liječnika iz dubrovačke okolice te prema suvremenim farmakopejskim pravilima usustavio doziranje i znanstveno dokazao farmakološko djelovanje nekih pripravaka (Applicatio therapeutica nonnulorum pharmacorum, djelomice u L’Epidauritano, 1901). U disertaciji je pisao o ljekovitim svojstvima američke (zapadne) tuje, opisavši biljku, kemijski sastav droge, farmakološka svojstva i homeopatske eksperimente. U književnosti se javio prigodnicom posvećenom sv. Vlahu (In lodi di san Biagio. Dubrovnik 1831), a pjesme skladna metra i jezika u duhu europskoga romantizma, pučke tradicije i stare dubrovačke poezije, šaljive prigodnice, prijevode, životopise, osvrte, narodnu poeziju, političke i kulturnopovijesne priloge objavljivao je i u izdanjima La Dalmazia (1847), L’Osservatore dalmato (1856), Letture di famiglia (Trst 1857), L’Annuario dalmatico (1859), Leptir (1860), Ost und West (Beč 1861), Biser (1863), Il Nazionale (1864), Dubrovnik (1866, 1868, 1871, 1876), Programma dell’ I. r. ginnasio superiore di stato in Ragusa (1872), Manuale del Regno di Dalmazia (Zadar 1873). Posmrtno su mu prilozi objavljeni u periodicima L’Epidauritano (1896–97, 1899–1900, 1909) i Srđ (1902–03, 1905). Autor je vodvilja Funerali e danze, s epizodom iz studentskoga života, izvedenoga u Dubrovniku najvjerojatnije 1848. ili 1849. Literarno su vrijedna i njegova neobjavljena pisma sinu Antunu. Sastavio je djelomični katalog zbirke I. Čulića u franjevačkoj knjižnici u Dubrovniku (Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, 1859), potom i potpuni (1860), pridonijevši i tako početcima istraživanja starije hrvatske književnosti. Priredio je antologiju hrvatske i srpske narodne i umjetničke poezije Vienac gorskog i pitomog cvietja (Dubrovnik 1872, 1882²), u kojoj je objavio i dvije svoje pjesme, a 1879. dao je tiskati očevu zbirku Pjesme razlike. Supriređivač je izdanja djela M. Vetranovića (Stari pisci hrvatski, 1871, 1872). Prevodio je s talijanskoga N. Tommasea (kojega je članak o narodnoj poeziji sa svojom raspravom o dubrovačkom narodnom pjesništvu uvrstio u knjigu O narodniem piesnama jugoslavenskiem. Dubrovnik 1851), pjesme F. Bernija i G. Borghija, s latinskoga Marcijala i dubrovačke epigrafe (V. Adamović, O bedemima grada Dubrovnika. Dubrovnik 1903), s njemačkoga pjesme J. W. Goethea i Ide Düringsfeld te s francuskoga V. Hugoa i A. de Lamartinea. Na talijanski je preveo gramatiku V. Babukića (Elementi della gramatica illirica. Zadar 1846), Povijest Crne Gore M.Medakovića (1881),članke A. H. Fedoroviča o Bosni i I. F. Jukića o Hercegovini i Turskoj Hrvatskoj (Bosnia, Hercegovina e Croazia-turca. Zadar 1862), s njemačkoga farsu Santippe H. Littrowa (Dubrovnik 1867). Prinosima historiografiji, publicistici, arhivistici i konzervatorstvu zauzeo je istaknuto mjesto u hrvatskoj kulturnoj povijesti XIX. st. Uvršten je u nizove Pet stoljeća hrvatske književnosti(29. Zagreb 1965) i Stoljeća hrvatske književnosti (Zagreb 2005) te u izbore Antologija pjesničtva hrvatskoga i srbskoga (Zagreb 1876), Antologija umjetnoga pjesničtva hrvatskoga (Zagreb 1892) i Bogorodica u hrvatskom pjesništvu (Zagreb 1994). U rukopisu su mu ostala za tisak priređena pjesnička djela Đ. Hidže, o kojem je pisao i u periodicima, Pregled najnovije književnosti u Dalmaciji i o Dalmaciji (1860) te Spomen mojega života (dio objavljen u Srđu, 1902). Bio je prvi dubrovački član Kukuljevićeva Društva za povjesnicu jugoslavensku; imenovan 1877. konzervatorom za Dubrovnik, 1881. dopisnim članom bečkoga Društva za spomenike i starine. Služio se šiframa G., G. A. K., I. A. K. i J. A. K. Njegovi rukopisi i građa o njem čuvaju se u državnim arhivima u Dubrovniku, Zadru, Zagrebu i Varaždinu, u Arhivu HAZU, NSK te Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku.

DJELA: De thuya occidentali. Patavii 1846. — Studii critici. Zara 1856. — Biblioteca di fra Innocenzo Ciulich nella libreria de’ rr. pp. francescani di Ragusa. Zara 1860. — Alcune pagine su Ragusa. Ragusa 1881.
 
LIT.: (O knj. O narodniem piesnama): Srbske novine (Beograd), 19(1852) 4, str. 15. — A. Petravić, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd), 1927, VII/1–2, str. 96–106. — I. Kukuljević Sakcinski: Izvjestje o putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i Rim. Zagreb 1857, 26, 28, 30, 35, 36. — Pjesmarica hrvatsko-srbska. Vienac, 4(1872) 26, str. 419. — J. Jelčić: Giovanni Augusto Kaznačić. Ragusa 1883. — (Nekrolozi i obljetnice): Il Dalmata, 18(1883) 18, str. 1–2; Gušterica, 1(1883) 9, str. 1; Slovinac, 6(1883) 6, str. 99; M. Kušar (M.K.), Ibid., 11, str. 174. — F. Levec, Ljubljanski zvon, 3(1883) 4, str. 275. — M. M., Nada, 1(1883) 5, str. 50–51. — Ilustrovani list, 4(1917) 18, str. 382. — Prava Crvena Hrvatska, 13(1917) 629, str. 2. — Sarajevski list, 40(1917) 117, str. 3. — M. Šrepel: Preradovićeva pisma. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1897, 1, str. 113–114, 116–118, 120, 124, 128, 130–131, 135–136, 157–159, 164–173, 211. — J. Matl: Preradović, Kukuljević, Düringsfeld in Dubrovnik. Zbornik iz dubrovačke prošlosti Milanu Rešetaru o 70-oj godišnjici života. Dubrovnik 1931, 369–378. — V. Kovačić (vk): Ivan August Kaznačić. Nova Hrvatska, 3(1943) 42, str. 11. — A. Haler: Novija dubrovačka književnost. Zagreb 1944, 35–49. — M. D. Grmek: Inauguralne disertacije hrvatskih, srpskih i slovenačkih liječnika (1660–1865). Starine, 1951, 43, str. 223. — R. Maixner: Hrvatski prijevodi francuske proze 1800–1860. Rad JAZU, 1952, 290, str. 108–109. — M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija, I/1. Zagreb 1955, 85. — V. Bazala: Ivan August Kaznačić. Farmaceutski glasnik, 12(1956) 4, str. 177–180. — Isti: Noviji podaci o medicini i ljekarništvu u starom Dubrovniku. Ibid., 13(1957) 1, str. 48–50. — I. Visković: Narodni preporoditelj dr Ivan August Kaznačić. Dubrovnik, 5(1962) 3/4, str. 109–129. — M. Zorić: Hrvatska i Hrvati u talijanskoj lijepoj književnosti. Hrvatski znanstveni zbornik, 1971, 2, str. 48–49. — T. Macan: Ivan Kukuljević i narodno-politički razvitak Dalmacije. Historijski zbornik, 27–28(1974–75) str. 76, 79, 85–86. — Povijest hrvatske književnosti, 4. Zagreb 1975. — H. Tartalja: Djelo ljekarnika i prirodoslovaca Dubrovnika. Dubrovnik, 18(1975) 3/4, str. 30. — I. Perić: Dubrovačka periodika 1848–1918. Dubrovnik 1980. — N. Košutić-Brozović: Hrvatska prijevodna književnost u Dalmaciji u doba narodnog preporoda 1835–1848. Zadarska revija, 36(1987) 4/5, str. 412, 414, 417. — I. Pederin: Ivan August Kaznačić kao pjesnik, književni kritičar, povjesničar i narodnjački ideolog. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 30(1990–91) 30(20), str. 187–211. — Isti: Životopisna književnost 19. stoljeća u jadranskoj Hrvatskoj. Croatica Christiana periodica, 15(1991) 28, str. 59–60. — S. Stojan: Ivan August Kaznačić. Dubrovnik 1993. — J. Bersa: Dubrovačke slike i prilike. Dubrovnik 2002. — K. Bakija: Knjiga o »Dubrovniku« 1849.–1852. Zagreb 2005. — I. Marinović: Liječnici dubrovačke bolnice od 1840. do 1940. Zagreb 2006, 30–31, 41.
 
Ivan Pederin i Klara Pranjko (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KAZNAČIĆ, Ivan August. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10137>.