KOSEC-BOUREK, Diana

KOSEC-BOUREK, Diana, kostimografkinja (Zagreb, 19. I. 1937). Supruga Z. Boureka. U Zagrebu završila Školu za primijenjenu umjetnost 1956, diplomirala 1960. na ADU na Odsjeku za scenografiju (K. Tompa); 1965–66. usavršivala se u Italiji. Samostalna umjetnica do 1975, kad se zaposlila kao kostimografkinja u zagrebačkom HNK, gdje je i umirovljena 2002. Prve kazališne kostime kreirala je 1958. za predstave Portret Madone i Neobična romanca T. Williamsa. Oblikovala je kostime različitih stilskih i povijesnih značajka za djela dramskoga (J. Anouilh, Pokus ili kažnjena ljubav, 1959; Vesna Parun, Marija i mornar, 1961; E. Albee, Tko se boji Virginije Woolf? 1965; R. Marinković, Kiklop, 1976; M. Ogrizović, Hasanaginica, 1976. i 2006, Nagrada »Marul« 2007; D. Demeter, Teuta, 1991), baletnoga (S. Prokofjev, Lutanja i B. Bjelinski, Peter Pan, 1967; I. Stravinski, Žar-ptica, 1969; P. I. Čajkovski, Labuđe jezero, 1995; L. Minkus, Don Quijote, 1996, Nagrada Hrvatskoga glumišta, i Bajadera, 2002) i opernoga repertoara (J. Gotovac, Morana, 1975; W. A. Mozart, Figarov pir, 1977; G. Verdi, Don Carlos, 1978; V. Lisinski, Ljubav i zloba, 1978; M. P. Musorgski, Boris Godunov, 2002). Surađivala i sa Zagrebačkim gradskim kazalištem »Komedija« (A. Breffort, Slatka Irma, 1965; N. Simon, Hotel Plaza, 1973; I. Krajač, K. Metikoš i M. Prohaska, Grička vještica, 1979; T. Brezovački, Matijaš grabancijaš dijak, 1994; K. Mesarić, Gospodsko dijete, 1999; S. Kolar, Svoga tela gospodar, 2004), Dramskim kazalištem »Gavella« (M. Krleža, Kraljevo, 1970; P. Calderón de la Barca, Život je san, 1974; A. Strindberg, Sablasna sonata, 1977), Teatrom &TD (E. Ionesco, Mahnitanje u dvoje, 1971; I. Salih, Orlando Maleroso, 1977), Zagrebačkim kazalištem mladih (L. Paljetak, Bajka o kraljevim trešnjama, 1974) i Glumačkom družinom »Histrion« (Marija Jurić Zagorka, Jalnuševčani, 1995). Gostovala je u splitskom, riječkom i osječkom HNK, varaždinskom Narodnom kazalištu »August Cesarec«, dubrovačkom Kazalištu Marina Držića i Karlovačkom kazalištu te na Dubrovačkim ljetnim igrama (I. Vojnović, Dubrovačka trilogija, 1979), a povremeno je oblikovala kostime i u kazalištima u Sloveniji i SAD. Mnoge kostimografije osmislila je u suradnji s Ikom Škomrlj (E. Rostand, Cyrano de Bergerac, 1984, Sterijina nagrada i Nagrada »Vladimir Nazor«; Krleža, Vučjak, 1986; Prokofjev, Romeo i Julija, 2002, Nagrada »Inge Kostinčer«), kreirala kostime za TV i film (A. Babaja, Kamenita vrata, 1992). Istaknula se studioznim pristupom psihološkim osobinama likova te vrsnim kreacijama povijesnih kostima. Bavi se ilustriranjem slikovnica i knjiga za djecu (C. Perrault, Bajke, 1964; Paljetak, Miševi i mačke naglavačke, 1973). Skupno je izlagala na Bijenalu ilustracija (Bratislava 1967), Praškom kvadrijenalu (2003) i Hrvatskoj suvremenoj kazališnoj i filmskoj sceni (Zagreb 2003).