KINCL, Branko

KINCL, Branko, arhitekt i urbanist (Zagreb, 3. IV. 1938). U Zagrebu 1958. završio gimnaziju te diplomirao na Arhitektonskom fakultetu 1964. God. 1964–65. surađivao u atelijeru V. Richtera, 1966–68. usavršivao se u Majstorskoj radionici D. Galića. Od 1965. u Urbanističkom zavodu grada Zagreba urbanist projektant, potom voditelj grupe za izradbu Detaljnoga urbanističkoga plana središta Zagreba. Ovlašteni projektant od 1974. Te godine zaposlio se u Urbanističkom institutu kao samostalni urbanist, a 1977. na Arhitektonskom fakultetu u Zavodu za arhitekturu kao samostalni projektant; od 1987. predstojnik Zavoda. God. 1979. izabran u zvanje predavača, od 1988. izvanredni i od 1993. redoviti profesor. Nastavnik je na Studiju dizajna od 1991. Od 1987. voditelj Studijskoga centra i Ljetne škole arhitekture u Motovunu. Radio na urbanističkim projektima centara zagrebačkih naselja Volovčice (1969), Klake (1976) i Folnegovićeva naselja (1979), na generalnim urbanističkim planovima Zagreba (1969–71) i Osijeka (1975) te bio voditelj tima Provedbenoga urbanističkoga plana centra grada Zagreba za Donji grad i Trnje (1973). U Zagrebu projektirao i izveo višestambene zgrade u Mlinarskoj ul., kbr. 14 (1976–80), Zamenhoffovoj ul., kbr. 24 (1976–81), Petrovoj ul., kbr. 1 (1978–83) i na Trgu V. Mačeka, kbr. 7 (1979–84), stambeno-poslovne zgrade u Ul. Republike Austrije, kbr. 9 (1976–81), kbr. 7 (1978–83) i kbr. 5 (1979–83), tri višestambene zgrade u Klaki (1977–83) te 10 zgrada na potezu Martićeva ul. – Ul. fra F. Grabovca – Ul. B. Kašića (1984–88), sve obilježene strukturalnom čvrstoćom. Realizirao je i stambeno-poslovnu zgradu u Ožegovićevoj ul. (1996–98) te zgrade za znanstvene novake u Borovju, u Ul. grada Chicaga, kbr. 23 i 25 (1997–99, specijalna nagrada pokrajine Veneto na međunarodnom natječaju Dedalo Minosse 2001), razigranih tlocrtnih gabarita i jakih krovnih istaka obloženih drvom. Od 1990-ih većinom radi velike projekte kojima odgovara na suvremena pitanja morfologije, interpolacije i kontekstualizma. Među projektima i izvedbama građevina javne namjene u Zagrebu izdvajaju se Dom zdravlja Zagreb-Centar u Runjaninovoj ul., kbr. 4 (1984–85. s Draženom Juračićem, Nagrada Zagrebačkoga salona 1991), trgovačko-poslovno-stambeni kompleks »Centar Kaptol« (Nova Ves, kbr. 17 – Tkalčićeva ul., 1994–97), Teniski centar »Tuškanac« podno Rokova perivoja (1995, nagrada International Association for Sports and Leisure Facilities, IAKS, 2001), s dvoranom ventilirajućega krova zaobljene forme, vješto uklopljen u rezidencijalni okoliš, te projekt stadiona NK »Dinamo« u Maksimiru (1998–2001, s N. Filipovićem) s pomičnim krovom, prema kojem su realizirane sjeverne tribine i adaptirana zapadna. Projektirao je i izveo Komercijalno-distributivni centar Tvornice duhana Rovinj u Osijeku (1999–2001, Nagrada grada Zagreba 2002) i Tvornicu duhana Rovinj u Kanfanaru (2004–05), kojih su fasade odraz dinamične likovnosti. Izrađene su od različito obojenih i strukturiranih reljefnih ploča, pa se kretanjem oko objekta mijenja njegov izgled. Realizirao i kuće za odmor u Selcu (1965–66), kraj Ivanić-Grada (1983), na Šolti (1983–84), vilu »K« u Rovinju (1999–2000), s izrazito intimnim stambenim prostorom i idejnim rješenjem fotonaponskih stakala, više interijera stanova i lokala (Centralna ljekarna na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, 1998–2001) te obnovu dvorca Kulmer u Šestinama (2001–06). Sudjelovao u natječajima 1967. s Ines Filipović i N. Filipovićem za zagrebački hotel »Gradski podrum« (I. nagrada), crkvu u Dubovcu kraj Karlovca (II. nagrada) i robnu kuću u Puli (II. nagrada), 1986. za Športski centar »Riva« u Kninu (I. nagrada, s Borisom Koružnjakom), u Zagrebu za idejna urbanističko-arhitektonska rješenja 1989. dijela stambenoga naselja Kajzerica (I. nagrada), 2006. nogometnoga kompleksa Kajzerica sa stadionom i dvoranom i 2007. polivalentne dvorane »Arena Zagreb« (I. nagrada), za restauraciju Zagrebačke pivovare 1994 (I. nagrada), za stadion NK »Hrvatski dragovoljac« u Sigetu 1999 (s Lukom Kinclom), rukometni dom na Sveticama 2006. i idejni projekt mosta Jarun 2007 (II. nagrada, s Veljkom Prpićem i Industrijskim prometnim zavodom). Za interpolacije u središnjim gradskim zonama dobio je 1983. godišnju Nagradu »Vladimir Nazor«. Među njegovim nerealiziranim projektima izdvajaju se idejni projekti školskoga kompleksa sa športskom dvoranom u Novskoj (1987), a u Zagrebu druge scene HNK u bloku bivše tvornice »Badel« u Šubićevoj ul. (1991), uređenja i izgradnje područja tromostovlja (1993) i studija njegova osvjetljivanja (2000), projekt Športskoga centra Svetice (1997, s Filipovićem), idejni i izvedbeni projekt Centra gluhoslijepih osoba »Dodir« na Jarunu (2003–05) te idejno urbanističko rješenje s arhitektonskim prijedlogom 12 urbanih vila i trgovačkim centrom u Babonićevoj ul. (1988) i urbanističko-prometna studija Sjeverna tangenta (2006, s Institutom građevinarstva Hrvatske). S Alenkom Delić 2001–06. surađivao u zbornicima međunarodnih kongresa o stanovanju (International Association for Housing Science, IAHS) te pisao o uporabi računala u arhitektonskom projektiranju (Prostor, 2002). Izlagao na Zagrebačkom salonu (1979, 1982, 1985, 1988, 1991), Trijenalu u Milanu (1996) i samostalno u Zagrebu 2001. Od 2006. redoviti je član HAZU.