Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KIRAC, Luka, preporoditelj i povijesni pisac (Medulin, 27. IX. 1860 — Rakotule kraj Karojbe, 3. I. 1931). Gimnaziju završio 1878. u Rijeci, a bogoslovlje 1882. u Gorici. Školovao se uz materijalnu potporu J. Dobrile. God. 1884. zaređen za svećenika, od 1885. službovao u više mjesta u Poreštini i južnoj Istri te od 1908. bio župnik u Medulinu. Te je godine bio izabran za zastupnika seoskih općina južne Istre od Medulina do Kanfanara u Istarskom saboru. Zbog promicanja hrvatskih interesa austrijske su ga vlasti nakon izbijanja I. svjetskoga rata 1914. internirale u Ljubljanu, a nakon ulaska Italije u rat 1915. u Göllersdorf kraj Stockeraua, gdje je proveo dvije godine, nakon čega je s iseljenim istarskim stanovništvom živio po logorima u Austriji. God. 1918. nakratko je boravio u Medulinu, a nakon talijanske okupacije Istre 1919. interniran je na Sardiniji i Liparima. U Medulin se vratio u veljači 1920. pod prisegom da se ne će baviti hrvatskom promidžbom, a od 1921. do kraja života bio je župnik u Rakotulama, koje nije smio napustiti bez dopuštenja. — U župama u kojima je služio skupljao je arhivski materijal; dio dokumenata uspio je očuvati od uništenja potajno ih prenijevši u Arhiv HAZU u Zagrebu, među njima i ostavštinu J. A. Batela. Proučavao je povijest Istre, osobito teme što ih je zanemarivala ili krivo prikazivala istarska talijanska historiografija: doseljenje Hrvata u Istru i širenje u gradove, njihovo društveno uređenje te glagoljaštvo. U Trstu objavio priloge Glagoljska liturgija u Istri (Edinost, 1926) i Jedan popis pučanstva iz godine 1645. u općinama Barbanu i Raklju u južnoj Istri (Luč, 1928). U glavnom djelu Crtice iz istarske povijesti, dovršenom 1926. i objavljenom u Zagrebu 1946 (pretisak Pazin 1990), iznio je gledišta o srednjovjekovnoj povijesti hrvatskoga naroda u Istri. Iako samouk, dao je više zanimljivih opservacija, primjerice o Istarskom razvodu; donijevši hrvatsku inačicu, suprotstavio se tvrdnjama talijanske historiografije o njegovoj neautentičnosti. Unatoč nedostatcima stručne i metodološke naravi, djelo je vrijedna analiza srednjovjekovne istarske prošlosti, kojom su se poslužili i mnogi suvremeni istraživači. Služio se pseudonimom Miroslav Gočanski.

LIT.: (Nekrolozi): Mali Istranin, 2(1930–31) 6, str. 69–70; Novosti, 25(1931) 10, str. 10; Pučka prosvjeta, 11(1931) 2, str. 36 –37. — F. Horvat Kiš: Pop Luka Kirac. Jadranski kalendar, 1935, str. 93–94. — M. Rojnić: O don Luki Kircu i njegovu radu. U: L. Kirac, Crtice iz istarske povijesti. Zagreb 1946, 11–20. — I. Erceg: Povodom nađenog pisma Don Luke Kirca historičaru Šišiću. Riječka revija, 4(1955) 2, str. 78–83. — I. Mihovilović: Internacija i progon popa Luke Kirca. Jurina i Franina (kalendar), 1973, str. 77–84. — B. Milanović: Hrvatski narodni preporod u Istri, 2. Pazin 1973, 147, 160, 163, 327, 491. — J. Demarin: Luka Kirac. Svijetao lik u povijesti Istre. Istra, 12(1974) 7/8, str. 112–119. — M. Bertoša: Etos i etnos zavičaja. Pula—Rijeka 1985, 133–141. — J. Bratulić: Istarske književne teme. Pula 1987, 179–182. — J. Jelinčić: Dokumenti o Luki Kircu u Historijskom arhivu u Pazinu. Pazinski memorijal, 1988, 16, str. 165–174. — M. Levak: Prijedlog novog čitanja jedne rečenice s Rižanskog sabora. Historijski zbornik, 55(2002) str. 232–234. — N. Šetić: O povezanosti Istre s ostalim hrvatskim zemljama. Naša sloga 1870.–1915. Zagreb 2005.
 
Vlatka Dugački i Iva Mandušić (2009)