KIRAC, Luka

KIRAC, Luka, preporoditelj i povijesni pisac (Medulin, 27. IX. 1860 — Rakotule kraj Karojbe, 3. I. 1931). Gimnaziju završio 1878. u Rijeci, a bogoslovlje 1882. u Gorici. Školovao se uz materijalnu potporu J. Dobrile. God. 1884. zaređen za svećenika, od 1885. službovao u više mjesta u Poreštini i južnoj Istri te od 1908. bio župnik u Medulinu. Te je godine bio izabran za zastupnika seoskih općina južne Istre od Medulina do Kanfanara u Istarskom saboru. Zbog promicanja hrvatskih interesa austrijske su ga vlasti nakon izbijanja I. svjetskoga rata 1914. internirale u Ljubljanu, a nakon ulaska Italije u rat 1915. u Göllersdorf kraj Stockeraua, gdje je proveo dvije godine, nakon čega je s iseljenim istarskim stanovništvom živio po logorima u Austriji. God. 1918. nakratko je boravio u Medulinu, a nakon talijanske okupacije Istre 1919. interniran je na Sardiniji i Liparima. U Medulin se vratio u veljači 1920. pod prisegom da se ne će baviti hrvatskom promidžbom, a od 1921. do kraja života bio je župnik u Rakotulama, koje nije smio napustiti bez dopuštenja. — U župama u kojima je služio skupljao je arhivski materijal; dio dokumenata uspio je očuvati od uništenja potajno ih prenijevši u Arhiv HAZU u Zagrebu, među njima i ostavštinu J. A. Batela. Proučavao je povijest Istre, osobito teme što ih je zanemarivala ili krivo prikazivala istarska talijanska historiografija: doseljenje Hrvata u Istru i širenje u gradove, njihovo društveno uređenje te glagoljaštvo. U Trstu objavio priloge Glagoljska liturgija u Istri (Edinost, 1926) i Jedan popis pučanstva iz godine 1645. u općinama Barbanu i Raklju u južnoj Istri (Luč, 1928). U glavnom djelu Crtice iz istarske povijesti, dovršenom 1926. i objavljenom u Zagrebu 1946 (pretisak Pazin 1990), iznio je gledišta o srednjovjekovnoj povijesti hrvatskoga naroda u Istri. Iako samouk, dao je više zanimljivih opservacija, primjerice o Istarskom razvodu; donijevši hrvatsku inačicu, suprotstavio se tvrdnjama talijanske historiografije o njegovoj neautentičnosti. Unatoč nedostatcima stručne i metodološke naravi, djelo je vrijedna analiza srednjovjekovne istarske prošlosti, kojom su se poslužili i mnogi suvremeni istraživači. Služio se pseudonimom Miroslav Gočanski.