KOVAČEVIĆ, Andrija

traži dalje ...

KOVAČEVIĆ, Andrija (Andro), pisac (Domankuš kraj Rovišća, 16. I. 1879 — Zagreb, 17. XII. 1946). Klasičnu gimnaziju završio 1899. u Zagrebu, gdje je 1913. diplomirao na Pravnom fakultetu. Od 1902. službovao kao poštanski činovnik u Zagrebu, Sarajevu i Pečuhu, a 1925–28. bio glavni nadzornik Poštanske štedionice u Beogradu. Umirovljen 1929. Pjesmama, novelama, književnim prikazima te publicističkim prilozima surađivao u listovima i časopisima Pobratim (1897–98), Nada (1898), Nova nada (1898–99), Obzor (1900, 1938, 1940–41), Svjetlo (1900), Osvit (1901–02), Hrvatska (1907), Seljačka prosvjeta (1926–27, 1929), Savremenik (1929), Socijalna misao (1929), Hrvatsko kolo (1931), kalendar Hrvatski radiša (1931), 15 dana (1933–34), Seljački svijet (1933–38), Hrvatska revija (1934), Seljački dom (1936), Nova riječ (1939), Izraz (1940) i Jutarnji list (1941). Članke društvene i kulturne tematike pisao s pozicija radićevske prosvjetiteljsko-liberalne ideologije. U romanu Posljednji Nenadić (Zagreb 1913) tematizira sudbinu hrvatskoga intelektualca u oskudnim materijalnim, društvenim i kulturnim prilikama, varirajući temu koju je zacrtao K. Š. Gjalski (U noći). Premda je djelo u onodobnoj književnoj kritici doživjelo stanovit pozitivni odjek (Lj. Maraković), neki su mu kritičari zanijekali svaku umjetničku vrijednost (A. Haler) i aktualnost (I. Andrić). I u romanu Krijes (Zagreb 1926, 1952), kojim se uključio u međuratni novorealistički smjer prikazivanja društvenoga i moralnoga stanja hrvatskoga sela te postignuo uspjeh u sociološkoj kritici, zbog prenaglašene tendencioznosti, crno-bijele karakterizacije likova i nedovoljne umjetničke transpozicije građe ne uspijeva ostvariti veće estetske dosege. Prema rukopisu iz 1946. posmrtno mu je objavljen dokumentaristički roman Bijeg s vješala (Zagreb 2002) o stradanjima sina Milovana za NDH. S mađarskoga je preveo romane P. Szabóa (Ljudi. Zagreb 1932; Žabokrečina. Zagreb 1933), u kojima se tematizira mađarsko selo između dvaju svjetskih ratova. Isprva se služio pseudonimom J. Grgačev.

LIT.: (O knj. Posljednji Nenadić): J. Andrić (J. A.), Luč, 9(1913–14) 7, str. 210–211. — M. Blažeković (mb), Hrvatski pokret, 9(1913) 302, str. 13. — I. Andrić, Vihor, 1(1914) 8, str. 157. — A. Haller, Savremenik, 9(1914) str. 337–338. — A. Milčinović (A. M.), Književne novosti, 1(1914) 2, str. 31. — Lj. Maraković, Hrvatska prosvjeta, 5(1918) 2, str. 49–54. — (O knj. Krijes): R. Maixner (R. M.), Jutarnji list, 15(1926) 28. XI, str. 10. — I. Nevistić (I. N.), Vijenac, 4(1926) 24, str. 425. — M. Bartulica, Seljačka prosvjeta, 2(1927) 6/7, str. 124–125. — G. Gavranić, Franjevački vijesnik, 34(1927) 7, str. 159–160. — B. Novaković, Srpski književni glasnik (Beograd), 1927, XXI/8, str. 629–630. — M. Magdić, Socijalna misao, 3(1930) 6, str. 93–94. — R. Z. Matkov: Selo u njegovoj potpunoj slici. 15 dana, 2(1932) 18, str. 274. — I. G. Kovačić: P. Szabó, Žabokrečina. Književnik, 6(1933) 5, str. 228–229. — Zbornik zagrebačke Klasične gimnazije 1607.–1957. Zagreb 1957, 1048. — K. Nemec: Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine. Zagreb 1998, 39, 104. — (O knj. Bijeg s vješala): K. Galović, Vijenac, 11(2003) 232, str. 18. — T. Ponoš, Vjesnik, 64(2003) 22. I, str. 16. — D. Kovačić, Časopis za suvremenu povijest, 36(2004) 2, str. 815–817.
 
Marko Kovačević (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KOVAČEVIĆ, Andrija. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10389>.