KOVAČEVIĆ, Antun

KOVAČEVIĆ, Antun (Tunča), novinar i publicist (Osijek, 15. IV. 1859 — Osijek, 12. X. 1921). Polazio klasičnu gimnaziju 1869–75. u Osijeku te, ne završivši studij, bogoslovlje u Budimpešti 1879–80. i Đakovu 1881. God. 1882–1902. radio kao činovnik u Virovitici, Đurđevcu, Koprivnici i u odvjetničkom uredu A. Benešića u Iloku. Od 1883. javljao se u periodicima i stekao glas oporbenoga novinara – spominje se i kao supokretač Hrvatskoga branika 1893 – a 1902. s V. Vilderom postavljen je za stalnoga izvjestitelja i suradnika I. Lorkoviću, uredniku Narodne obrane, prvoga dnevnika hrvatske oporbe u Osijeku. U njem je pisao te djelomice ili u cijelosti pripremao priloge i uređivao list. U ozračju Khuenova režima zbog svojih je uvodnika o prilikama i zbivanju u Hrvatskoj bio sudski proganjan i globljen. U promijenjenim pak prilikama nakon Khuenova odlaska zbog protivljenja da se list svede na socijaldemokratski i naprednjački kurs bio je 1903. otpušten. Kao osječki povjerenik mostarske podružnice Hrvatskoga potpornoga društva radio je do 1906. Kad su uredništvo napustili Vilder i Lorković, vraćen je u uredništvo (1910–11. obavljao i uredničke poslove). Zbog slaba vida novinarstvo je napustio 1912. i do 1920. službovao u općinskim uredima u Inđiji, Slankamenu, Karlovcima i Mitrovici. U Narodnoj obrani je u duhu hrvatskoga suprotstavljanja mađarizaciji i pretvaranju Slavonije u ugarsku pokrajinu pisao političke tekstove, feljtone, humoreske, parodije, kozerije, prigodne članke i nekrologe, a o sebi je najviše traga ostavio u sastavku Sa moga puta (1912, br. 168–175). Javljao se i u periodicima Zastava (Novi Sad 1886), Dragoljub (1892), Vjesnik Županije virovitičke (1897, 1901), Hrvatski branik (1901, 1904–06, 1909, 1914), Obzor (1901, 1904), Novi osječki kalendar za prostu godinu 1906 (1905), Hrvatska (1906), Mi (1910) i Književni prilog Kluba hrvatskih književnika u Osijeku (1910–15). Potpisivao se i A., Aksa, Aksa Pecirep, Pecirep, Rovaš, Satir te Šišmirović.