KLAIĆ, Franjo

KLAIĆ, Franjo, pedagog i pučki prosvjetitelj (Garčin, 13. XI. 1819 — Zagreb, 16. V. 1887). Pedagoški tečaj za školskoga pomoćnika završio 1835. u Novoj Gradiški, ispit za državnoga učitelja položio 1840. u Petrovu Selu, a tečaj za učitelja u glavnim školama te za učitelja slijepe i gluhonijeme djece (jedan od prvih u Hrvatskoj) završio u Beču 1847. Do 1849. učiteljevao u Garčinu, Otoku, Velikoj Kopanici, na područje Gradiške pukovnije, u Okučanima, Kapeli, Staroj Pazovi i ponovo u Garčinu te od 1849. u Vinkovcima. Od 1852. na višoj je pučkoj školi u Varaždinu, gdje je te godine osnovao prvu malu realku u Banskoj Hrvatskoj i 1854. u njoj postao privremenim, a 1857. pravim ravnateljem. U Zagrebu je od 1860. do umirovljenja 1875. bio ravnatelj svih pučkih škola i preparandije te učitelj krasopisa i matematike. Nakon umirovljenja postao izvjestiteljem za pučke škole u Odjelu za bogoštovlje i nastavu, a 1886. zemaljskim školskim nadzornikom. Metodičke, didaktičke i pedagoške rasprave i članke publicirao je u Izvješću Javne niže realne i Glavne učione dječaka u Varaždinu (1855–58), Napretku (1861–65, 1868) i Izvješću Kraljevske učiteljske i glavnih učiona u Zagrebu (1863, 1866, 1869–70, 1873–75). Autor je priručnika za učitelje Učitelj u školi (1862–1864). Prema njemačkim predlošcima objavio je udžbenik Slovnica njemačkoga jezika (1856) i priručnike Pedagogičko-didaktički kažiput ili stvarna obuka u pučkoj učioni (Beč 1866), Njega duševnoga i tjelesnoga zdravlja djačeta (Zagreb 1872), Rukovodnik pri obuci u obćoj poviesti (Zagreb 1873), Naputak za porabu računala (Zagreb 1874). U Zagrebu priredio u više izdanja udžbenike na njemačkom za učenje hrvatskoga jezika Praktisch-theoretischer Lehrgang der kroatischen Sprache (1867) i Kroatischer Dolmetscher (1878), sastavio više čitanka i udžbenika te praktične priručnike Nauk o svilarstvu (1850, 1862²), Kratki nauk o gojenju pčelah (1859), Mala gospodarica ili najbitnije čestice umnoga gospodarstva (1865, 1874²), Mali ratar ili kratki nauk o ratarstvu u pitanjih i odgovorih (1865), Mali stočar ili kratki nauk o stočarstvu u pitanjih i odgovorih (1865). Zastupajući tradicionalna stajališta o uređenju pučkoga školstva, sudjelovao je 1861. u raspravama o reformi pučke škole i u izradbi osnove školskoga zakona; nije bio za potpuno odvajanje škole od Crkve. Svoja gledišta iznosio je u časopisu za učitelje Školski prijatelj, koji je pokrenuo 1868. i bio mu urednik do 1874. Osobitu je pozornost posvećivao školovanju i položaju učiteljskoga kadra. U Zagrebu je 1869. potaknuo osnivanje Učiteljske zajednice (od 1873. Narodna škola), 1871. Više djevojačke škole i Društva za pomaganje siromašnih učiteljskih pripravnika. Zauzimao se za osnivanje zemaljske ženske preparandije, o čem je polemizirao s A. Veberom Tkalčevićem u Obzoru 1874. Ostavština mu se čuva u Školskom muzeju u Zagrebu.