KLEDIN

KLEDIN (Cladia, Claodin, Cledin, Cledyn, Cledinus, Keled), ban (?, druga pol. XI. st. — ?, nakon 1118). Potječe iz ugarskoga plemena Gút-Keled. M. Wertner navodi da je 1102, 1111. i 1113. bio bački župan. Spominje se među svjedocima u ispravi kralja Kolomana iz 1102. bez posebne oznake službe i časti. Kad je 1105. zaposjeo Zadar i u njegovu tvrđavu postavio posadu, Koloman mu je povjerio upravu u Zadru i Dalmaciji, pa je u Zadru bio knez, a u Dalmaciji princeps i ban. Tako su ga spominjali Zadrani u hvalospjevima Kolomanu. U bilješci nepoznatoga suvremenika, datiranoj oko 1111, o prisezi kralja Kolomana da će čuvati i štititi prava Kraljevine Hrvatske i Dalmacije među dostojanstvenicima koji su također prisegnuli naveden je i K. Spominje se i među svjedocima u ispravi iz te godine kojom je Koloman potvrdio rapskoj Crkvi stare povlastice i posjede koje joj je dao kralj Krešimir. Svoje službe u Hrvatskoj K. je držao i posljednjih godina Kolomanove i na početku vladavine njegova sina Stjepana II. U rujnu 1115. obranio je zadarsku tvrđavu od Mlečana. Mlečani su potkraj lipnja 1116. potukli kraj Zadra Kledinovu vojsku (on se spasio bijegom) i zauzeli zadarsku tvrđavu, koja je ostala u njihovu posjedu i nakon što su dvije strane 1117. sklopile mir. Kako bi zaštitio grad od mletačke opasnosti, K. je pokušao urediti odnose sa Zadranima obećavši im u posebnoj ispravi »siguran mir i staro dostojanstvo« te »zaštitu na kopnu i moru«, a oslobodio ih je tributa koje su plaćali u doba pokojnoga kralja. Zauzvrat, zahtijevao je od njih »prijateljstvo« i uzeo taoce. U borbama što ih je K. vodio oko Zadra 1118. dužd je poginuo, ali grad nije osvojio. Posljednji se put K., bez oznake službe i časti, spominje među svjedocima u krivotvorenoj ispravi Stjepana II. iz srpnja 1124. kojom je kralj potvrdio Splićanima i Trogiranima prava koja im je svojedobno podijelio Koloman.