KOVAČEVIĆ, Veljko

traži dalje ...

KOVAČEVIĆ, Veljko, general, publicist i romanopisac (Grahovo kraj Nikšića, 19. XII. 1912 — Beograd, 24. V. 1994). Učiteljsku školu završio u Cetinju 1937, studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu do prosinca 1937, otkad se kao dragovoljac u republikanskoj vojsci borio u Španjolskom građanskom ratu. Nakon rata interniran je 1939–41. u logoru u Girsu u Francuskoj, odakle je pobjegao i u Zagrebu se pridružio partizanskomu pokretu. U kolovozu je otišao u Gorski kotar kao član Okružnoga komiteta KPH za Primorje i Gorski kotar, u listopadu postao zapovjednikom I. primorsko-goranskoga odreda, a u prosincu i članom GŠH. Bio je zapovjednik Pete operativne zone Hrvatske od travnja 1942, 13. primorsko-goranske divizije od travnja 1943, 40. divizije od svibnja 1944. te 6. korpusa od studenoga 1944. kad je dobio čin general-majora. Nakon II. svjetskoga rata u svibnju 1945. na dužnosti je zamjenika zapovjednika Tenkovske armije JA, potom je njezin zapovjednik od prosinca 1945. pa do umirovljenja 1968. zapovjednik Sarajevske armijske oblasti, pomoćnik državnoga sekretara za narodnu obranu te član CK SKJ i sekretar njegova Opunomoćstva za JNA. Umirovljen u činu general-pukovnika na vlastiti zahtjev. U međuvremenu je završio Višu vojnu akademiju JNA 1952. Surađivao u novinama i časopisima Vojno delo (Beograd 1953), Borba (Beograd 1954–55), Narodna armija (Beograd 1954, 1971), Narodni borac (Beograd 1954), Front (Beograd 1959, 1971), Književne novine (Beograd 1959, 1971), Delo (Ljubljana 1961), NIN (Beograd 1961), Vjesnik (1967), Politika (Beograd 1968), Republika (1969), Stvaranje (Titograd 1970, 1972–73). Prvi su mu radovi dokumentaristički memoarski zapisci o Španjolskom građanskom i II. svjetskom ratu Neka iskustva iz borbi u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru (1955), gdje se ponajprije bavio praksom gerilskoga ratovanja, potom Od Pirineja do Jugoslavije (Borba, 1955, 26–29. III), U rovovima Španije (1958), u kojem je naglašivanjem subjektivnih viđenja i narativnim strukturiranjem teksta najavio okretanje fikcijskoj prozi s ratom kao glavnom tematskom preokupacijom i vlastitim ratnim iskustvima kao trajnim poticajem: romanima Kapelski kresovi (1961), Gavrijada (1971) i Humka (1979) te novelama skupljenima u zbirkama Vrtlog (1970), Barunica (1979) i Smjena (1986). Njegovo najčitanije djelo, Kapelski kresovi, s radnjom u Gorskom kotaru, inkorporira komičan ugođaj u opisima ratnih akcija i karakterizaciji, a unutar okvira jasne etičko-ideološke polarizacije i narativne strukture pustolovne romanse s mnogobrojnim zbivanjima i obratima. U rovovima Španije, Kapelski kresovi i Gavrijada opisuju i prikazuju iste osobe i događaje pa čine i svojevrsnu trilogiju. Izdvojeno mjesto u njegovu opusu pripada romanu Mlada šuma (1966), ljubavne tematike (sudbina mladoga para) i lirskoga ugođaja, sa Španjolskim građanskim ratom kao okvirom. Nefikcijskoj memoarskoj prozi vratio se djelom Dani koji ne zalaze (1982–1985), pretežno o ratnim iskustvima u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju. Kapelski kresovi ekranizirani su 1975. kao istoimena popularna TV serija (scenarij I. Ivanac, režija I. Hetrich). Djela su mu prevođena na makedonski, slovenski, mađarski, poljski, ruski i kineski.

DJELA: Neka iskustva iz borbi u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru od 1941–1943. godine. Beograd 1955, Rijeka 1978². — U rovovima Španije. Sarajevo 1958, Titograd 1976. — Kapelski kresovi. Zagreb—Beograd 1961 (14 izd. do 1988). — Mlada šuma. Zagreb 1966, Sarajevo 1981. — Vrtlog. Sarajevo 1970. — Gavrijada. Beograd 1971, Zagreb 1977. — Barunica. Zagreb 1979. — Humka. Zagreb 1979. — Dani koji ne zalaze, 1–2. Beograd 1982–1985. — Izabrana djela, 1–4. Zagreb—Beograd—Titograd—Sarajevo 1984. — Smjena. Beograd 1986. — Ratna sjećanja: dani koji ne zalaze. Zagreb—Beograd 1989.
 
LIT.: B. Glumac: Zaustavljeni trenutak historije. Telegram, 3(1962) 16. III, str. 5. — I. Mandić: Vrijedna novost u književnosti o NOB-u. Vjesnik, 26(1966) 22. XII, str. 6. — B. Glumac: Moralni vid revolucije. Republika, 23(1967) 5, str. 230. — T. Čolak: Pogovor knj. Kapelski kresovi. Zagreb 1975, 395–402. — P. Strčić: Ljudske sudbine u narodnoj epopeji. Novi list, 36(1982) 11. XI, str. 11. — T. Čolak: Dostojanstvo revolucije. Vjesnik, 47(1986) 4. I, str. 15. — Potpunija lit. u: Leksikon pisaca Jugoslavije, 3. Novi Sad 1987, 346.
 
Bruno Kragić (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KOVAČEVIĆ, Veljko. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10533>.