KLOHAMMER, Franjo

KLOHAMMER, Franjo (Klohamer; Ferencz, Franz, Franciscus Sigismundus), matematičar i pjesnik prigodničar (Pezinok, 21. VIII. 1755 — Zagreb, 12. II. 1830). God. 1771. pristupio pijaristima te u Nitri završio viši studij. Za svećenika zaređen 1773. Poučavao u Nitri 1774–80, Vácu 1781–83, Pešti 1784–86, Košicama 1787–88, Sabinovu 1789–93. i 1794–98. ponovo u Pešti, gdje je doktorirao iz filozofije. Od 1799. djelovao u Zagrebu priključivši se kao svjetovni svećenik Zagrebačkoj biskupiji. Do 1819. bio je profesor matematike na Kraljevskoj akademiji znanosti, voditelj njezine knjižnice 1805–14. i zamjenik ravnatelja 1812–26. Obnašao i službu cenzora; zabranio je Lj. Gaju tiskanje brošure Brevis descriptio loci Krapinae, objavljene 1826. s dopuštenjem karlovačkoga cenzora A. Hoermanna na njemačkom jeziku (Die Schlösser bei Krapina). Uz latinske rasprave iz matematike, fizike i filozofije, autor je udžbenika algebre Theoria aequationum primi, et secundi gradus (1801), namijenjena, kako navodi u dopunjenu naslovu drugoga izdanja, studentima matematike. U predgovorima izdanja naveo je pisce na koje se ugledao, a problematiku linearnih i kvadratnih jednadžba iznio je sustavno i analitički. Nastava ostalih područja matematike vidljiva je iz teza što ih je zadavao studentima; obrađivalo se potencije, korijene, geometrijske razmjere, zadatke iz planimetrije i stereometrije, geodezije te mehanike i geometrijske optike. Do 1815. najvjerojatnije je sam predavao sva područja obuhvaćena katedrom, a od 1816. u nastavu je uključio suplente, najprije S. Čučića, potom G. Goričkoga i J. Schrotta. Sa svojim je učenicima 1804. sastavio danas nepoznatu povijest Zagreba (Iconographia). Napisao mnogobrojne latinske prigodnice (nekoliko i na njemačkome), po uzoru na rimske klasike, posvećene suvremenicima – među ostalima A. Alagoviću, M. Vrhovcu, Ivanu Nepomuku II. Erdődyju, N. Škrlcu Lomničkomu, J. Mikocziju i Vinku Jelačiću – poglavito književnopovijesnih i kulturnopovijesnih vrijednosti. Zbog jedne od njih bio je proglašen dodvoricom; braneći Klohammera i pjesničku slobodu, T. Brezovački u Zagrebu je 1804. objavio epigram Amicus pro amico poeta.