BAHUNEK, Antun

BAHUNEK, Antun, slikar naivac (Varaždinske Toplice, 5. XII 1912). Podrijetlom iz siromašne seljačke obitelji. Završio je pet razreda osnovne škole u rodnome mjestu, a soboslikarski zanat izučio je u Križevcima kod majstora Dragutina Samobora, s kojim je zatim dekorirao i oslikavao crkve u sjevernoj Hrvatskoj. Sve do rata slikao je samo povremeno. Nakon oslobođenja zaposlio se na željeznici i od 1946. aktivno sudjelovao u radu likovne sekcije Radničkoga kulturno-umjetničkog društva »Vinko Jeđut«, koju su vodili slikari Mladen Veža i Pavao Gavranić. Kao član sekcije izlagao je u gradovima Jugoslavije i inozemstvu (Nizozemska, Belgija, Finska, Austrija, Italija, Francuska i dr.). Prvi put izlaže 1957. u organizaciji Galerije primitivne umjetnosti u Zagrebu te otada sudjeluje na mnogim skupnim izložbama, među kojima su važnije: Naivni umjetnici Jugoslavije, Beograd 1957; International Exhibition of Naive Painting, London 1967; Naifs jugoslavi, Rim 1971; Les peintres naïfs contemporains, Bruxelles 1972; Peinture naïve internationale, Pariz 1973; IX izložba Društva naivnih umjetnika Hrvatske, Zagreb 1973; Naivna umjetnost Jugoslavije, Brugge 1974; 9. zagrebački salon, Zagreb 1974; X izložba Društva naivnih umjetnika Hrvatske, Zagreb 1975; Zimska kolonija 76, Karlovac 1976. Samostalno je izlagao u Parizu (1971, 1972), Križevcima (1972), Zagrebu (1973, 1980), Trebinju (1977), Zlataru (1978). Retrospektivnu izložbu imao je 1976. u Varaždinskim Toplicama. Teme su mu krajolici i gradski prizori (uglavnom Zagreba) koje donosi plošno na široko koncipiranim površinama, intenzivnim bojama, najčešće modrom i crvenom (Popov park i Dječje igralište, 1957; Cvijeće, 1958). Tehnika mu je specifična, slikane površine titraju kratkim potezima i kružićima (neke vrsti naivnog pointilizma) i čine ga prepoznatljivim unutar sve složenijih tijekova naše naive. Od Kazališta u noći (1963) do Plave zime (1971) traje proces stilskog formiranja i osamostaljenja. Traženje vlastitog izraza očituje se u variranju palete (od intenzivnih boja do monokromije) i izboru motiva (rustikalne ili urbane teme); početkom 70-ih godina smiruje se i hermetski zatvara u vlastiti poetski svijet (J. Depolo). Jedan je od osnivača i predsjednika Društva nezavisnih naivnih umjetnika Hrvatske.