KRALJEVIĆ, Benedikt

KRALJEVIĆ, Benedikt (Venedikt), episkop (kraj Soluna, 26. I. 1765 — Venecija, 13. II. 1862). Zaređen u manastiru sv. Anastazije kraj Soluna, za naslovnoga kratovskoga episkopa posvećen s pomoću krivotvorina i mita 1806. Kad se 1808. dabrobosanski mitropolit povukao u Carigrad, upravu mitropolije ustupio mu je za novac. Ubrzo je zbog pokušaja podizanja ustanka dospio u zatvor u Travniku; pušten, prebjegao je u fruškogorski manastir Bešenovo. Kad su Turci zatražili njegovo izručenje, prešao u Beograd, pa u Dalmaciju, gdje je uhićen kao pristaša Francuza, otpravljen u Zagreb i interniran u manastir Bezdin. Napoleon ga je imenovao dalmatinskim episkopom 1810, proširivši mu jurisdikciju na Boku kotorsku, Pulu i Peroj. U Šibeniku je primio crkvu sv. Spasa i ustanovio konzistorij. Generala A. Marmonta izvješćivao je o zbivanjima u Bosni i Srbiji. Nakon što je 1813. Dalmacija pripala Austriji, priznat je 1818. Vodio je pomirljivu politiku prema Katoličkoj crkvi – dopisivanje s austrijskom vladom o uniji za boravka u Beču 1818–19. objavljeno mu je (Krf 1862, Beograd 1863) – pa mu položaj među pravoslavnim pukom i navlastito svećenstvom nije bio čvrst. Preživjevši pokušaj atentata 1821, sklonio se u Padovu, potom u Veneciju; umirovljen 1828. Tiskao je pastirsko pismo (Venecija 1810), sudjelovao u izdavanju djela Malij katihisis’, što ga je s ruskoga preveo S. Aleksijević (Venecija 1811), s grčkoga preveo liturgiju Ivana Zlatoustoga (La divina liturgia di S. Giovanni Grisostomo. Venecija 1855). Dio bogate knjižnice oporučno je ostavio crkvi sv. Ilije u Zadru.