BAJZA, Ivana

BAJZA, Ivana, udana Slavik, glumica (Novi Marof, 12. XI 1834 — Zagreb, 28. V 1882). Kao samouka djevojka nastupila je u Zagrebu prvi put 1856. u komediji Dva pištolja E. Szigligetija, u doba kad je J. Freudenreich vodio malu hrvatsku družinu unutar njemačkoga ansambla K. A. Blattnera. Zajedno s braćom Freudenreich, Karolinom Norweg, Macom Peris, Š. Sajevićem te A. Mandrovićem bila je oslonac hrvatskoga dramskog ansambla nakon protjerivanja njemačkih glumaca (1860). U mladosti igrala je heroine; bila je 1864. prva Teuta (D. Demeter, Teuta) te Ivana (F. Schiller, Djevica Orléanska). Poslije je nastupala u karakternim ulogama te ulogama sentimentalnog i salonskog repertoara. Glumački razvitak Ivane B. može se pratiti iz Šenoinih kritika gotovo svih njezinih znatnijih uloga (Pozor, 1866, 1867; Agramer Zeitung, 1867; Vijenac, 1873–1881). Na zagrebačkoj pozornici odigrala je više od stotinu uloga, a zapažene su bile: Amalija (F. Schiller, Razbojnici), Generalica (O. Feuillet, Montjoye), Teodora (J. Subotić, Bodin, kralj bugarski), Kneginja de Bouillon (E. Scribe, Adrienne Lecouvreur), Grofica Orsini (G. E. Lessing, Emilija Galotti), Margarita Burgundska (F. Gaillardet, Nelski toranj), Enona (J. Racine, Fedra), Emilija (W. Shakespeare, Otelo), Sofija (J. W. Goethe, Clavigo), Vojača (M. Bogović, Stjepan, posljednji kralj bosanski), Jelena (F. Marković, Zvonimir) te Agata (J. E. Tomić, Zatečeni ženik).