LAGINJA, Matko

traži dalje ...

LAGINJA, Matko, političar i pisac (Klana, 10. VIII. 1852 — Zagreb, 18. III. 1930). Gimnaziju završio u Rijeci 1871, studij prava započeo u Zagrebu, a završio 1875. u Grazu. Ondje također završio Akademiju za trgovinu i industriju 1877. te u Trstu tečaj na Višoj trgovačkoj školi zaklade Revoltella 1879. Radio u A. Kačića Peha u Rijeci 1875–76, bio perovođa u zagrebačkom Gradskom poglavarstvu 1879–80, općinski tajnik u Kastvu 1880. te odvjetnički vježbenik u Voloskom od 1881. Nakon što je doktorirao u Grazu 1885 – želeći biti neovisan o režimu – radio kao odvjetnik u Puli od 1890. Teške prilike u kojima je živio istarski hrvatski puk, pritisnut austrijskim režimom i talijansko-talijanaškom supremacijom, utjecale su na to da je kao srednjoškolac simpatizirao pravaški program hrvatskoga državnoga i prirodnoga prava te poslije, poznajući političko-preporodno djelovanje J. Dobrile, M. Bastiana i D. Vitezića, i sam postao djelatan u javnom životu. Kao član Hrvatsko-slovenske narodne stranke za zastupnika u Istarskom saboru izabran prvi put 1883. te biran do kraja njegova djelovanja (1889, 1895, 1901, 1908, 1914). U njem je s V. Spinčićem i M. Mandićem, predstavnicima novoga preporodnoga nacionalno-integracijskoga naraštaja, intenzivirao hrvatsku politiku u Istri, narodnjaštvu dodajući pravaške poglede i težnje. Ne mireći se s talijanskim kao službenim jezikom u Saboru i javnom životu Istre, držao je da je stanovništvu u Istri, pretežno hrvatskomu, prirodno pravo služiti se hrvatskim. Stoga je bio prvi zastupnik koji je u sabornici u Poreču (21. VIII. 1883) pokušao održati govor na hrvatskome, u čem ga je spriječila talijansko-talijanaška većina. U interesu istarskih Hrvata i Slovenaca bio je 1908. zagovornik »politike mira« s istarskim Talijanima i talijanašima. Postignutim sporazumom njegova je stranka dobila veći broj zastupničkih mjesta u Saboru (19 od ukupno 47), a on je nakon izbora u Zemaljskom odboru imenovan zamjenikom zemaljskoga kapetana. Kao odvjetnik mnoge je siromahe besplatno zastupao na sudovima, a boreći se protiv lihvara, pokrenuo osnivanje pučkih štedno-kreditnih zadruga (posujilnice). Prvu je osnovao 1891. u Puli i bio joj predsjednik, a potom su slične zadruge, oblik pučkoga gospodarskoga samoorganiziranja i međusobne ispomoći, osnivane širom Istre. God. 1903. organizator Gospodarske sveze, udruge istarskih zadruga. Bio je i suvlasnik tiskare u kojoj se neko vrijeme, nakon što je iz Trsta preseljena u Pulu 1899, tiskala Naša sloga. Kako bi hrvatski jezik bio nastavni barem u privatnim osnovnim školama, s istomišljenicima je 1893. osnovao Družbu sv. Ćirila i Metoda za Istru, sa zadaćom osnivanja takve hrvatske škole, te joj isprva bio tajnik. U ratnim prilikama, izbjegavajući režimska šikaniranja i moguću konfinaciju, napustio je Pulu i preselio se u Zagreb 1915. Ondje je surađivao s M. Starčevićem, predsjednikom Starčevićeve stranke prava, a nakon njegove smrti 1917. neko vrijeme i vodio tu stranku. Kao član Jugoslavenskoga zastupničkoga kluba u Carevinskom vijeću, u kojem je bio zastupnik 1891–1901. i 1907–18, sudjelovao je u donošenju Svibanjske deklaracije 1917. Nakon raspada Austro-Ugarske i osnivanja Države SHS postao je 31. X. 1918. povjerenikom za Istru, a nakon stvaranja Kraljevstva SHS bio član Privremenoga narodnoga predstavništva i predsjednik zastupničkoga Narodnoga kluba. Kad je u srpnju 1919. osnovana stranka Hrvatska zajednica, izabran je za njezina predsjednika. Na toj je dužnosti ostao do 22. II. 1920, kad je imenovan hrvatskim banom; banske se dužnosti odrekao 11. XII. 1920. kao nespojive s ulogom zastupnika u Ustavotvornoj skupštini. S nametanjem pak Vidovdanskoga ustava 1921. napustio je Narodnu skupštinu. Talijansku okupaciju i politiku u Istri (otpuštanje hrvatskih radnika, zabrana nastave na hrvatskom jeziku u srednjim školama, progoni i konfinacije hrvatskih rodoljuba) te susljednu snažnu emigraciju Hrvata doživio je bolno, znatno se angažirajući oko istarskih emigranata (smještaj, prehrana, dobivanje prava zavičajnosti i državljanstva, zapošljavanje). Kad je 1922. u Zagrebu osnovano emigrantsko Prosvjetno i potporno društvo »Istra«, postao je njegovim prvim predsjednikom. Pokopan je uz najveće počasti i uz nazočnost više od 2500 istarskih emigranata. — Bavio se i pisanjem. Javio se 1870. pjesmom Istranom u kalendaru Istran, za studentskih dana katkad surađivao u preporodnom listu Naša sloga i poslije u Viencu. Prikupljao je narodno stvaralaštvo te ga objavio u zbirci Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otocih (Trst 1879), napisao Basne prekrojene poglavito za hrvatski puk u Istri (Kraljevica 1876), igrokaz Šilo za ognjilo (Veliki ćiril-metodski koledar, 1907) te putopisne Istarske pričice (1945). Proučavao je i hrvatsku pravnu prošlost: u časopisu Pravo prvi je objavio i komentirao Kastavski statut (1873–74), analizirao Vinodolski zakonik (1875) te pisao o drugim gospodarsko-pravnim pitanjima. Autor je brošure Österreich und die kroatische Frage (Trst 1883; prijevod u časopisu Istra, 1985) i kulturnopovijesnoga pregleda Kastav – grad i obćina (1889). Laginjini književni radovi objavljeni su posmrtno (1970, 1983), a cjelokupan opus u knjizi Znanstvena i književna djela (2003). Opsežna mu se ostavština, među ostalim autografi i korespondencija, čuva u NSK (R 5734, 6252–6267), zaseban fond u Arhivu HAZU, korespondencija sa Spinčićem u HDA.

DJELA: Kastav – grad i obćina. Trst 1889 (pretisak Klana 2002). — Istarske pričice. Zagreb 1945 (pretisak Što imamo u Istri, 1994). — Istranom. Rijeka—Žminj 1970. — Književna djela i rasprave. Pula—Rijeka 1983. — Znanstvena i književna djela. Zagreb 2003.
 
LIT.: A. Harambašić: Istarski ljudi. Trn, 1(1891) 5, str. 8. — V. Spinčić: Crtice iz hrvatske književne kulture Istre. Zagreb 1926. — J. Herceg: Dr. Matko Laginja. U: Spomen-knjiga Jugoslavenske matice u Splitu. Split 1930. — (Nekrolozi): J. Gršković, Novo doba, 13(1930) 69, str. 2–3. — I. Mihovilović, Obzor, 71(1930) 65, str. 5. — A. Rojnić, Ibid., 124, str. 2. — K. Šegvić, Hrvatska revija, 3(1930) 5, str. 282–285. — F. Ivanišević: Istarski triumvirat Mandić–Laginja–Spinčić. Novo doba, 16(1933) 134, str. 1. — E. Radetić: Laginja i zapadna Istra. Istra, 12(1940) 11, str. 5. — Matko Laginja. O stogodišnjici rođenja oca Istre 1852.–1952. Rijeka 1952. — F. Barbalić: Narodna borba u Istri od 1870. do 1915. godine. Zagreb 1952. — V. Car Emin: Matko Laginja, onaj, što ga ja u srcu nosim. Riječka revija, 1(1952) str. 69–76. — V. Zidarić: Zadrugarstvo u Istri i Matko Laginja. Ibid., str. 76–78. — M. Marjanović: Otac puka Istre. Povodom stogodišnjice rođenja. Hrvatsko kolo, 5(1952) 6, str. 327–331. — A. Rubeša: Dr. Matko Laginja – »otac Istre«. Kulturni radnik, 5(1952) 7/8, str. 356–360. — B. Krizman: Dnevnik Matka Laginje. Narodni list, 10(1954) 2923, str. 4. — V. Bratulić: Hrvatski zastupnici u Istarskom saboru i u Carevinskom vijeću devedesetih godina XIX. stoljeća. Jadranski zbornik, 3(1958) str. 135–204. — D. Šepić: Politika »narodnog mira« u Istri 1908.–1913. Anali Jadranskog instituta JAZU, 3(1961) str. 69–123. — H. Matković: Pad bana Matka Laginje. Historijski pregled, 8(1962) 1, str. 39–50. — Isti: Hrvatska zajednica. Istorija XX veka (Beograd), 1963, 5, str. 5–132. — B. Milanović: Hrvatski narodni preporod u Istri, 1–2. Pazin 1967–1973. — Z. Črnja: Matko Laginja. Odvjetnik, 18(1968) 9, str. 220–230. — D. Šepić: Privremeno narodno predstavništvo Kraljevstva SHS i jadransko pitanje (1919–1920). Anali Jadranskog instituta JAZU, 4(1968) str. 145–203. — Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri. Zagreb 1969. — T. Arambašin: Izgubljeni književnik u ocu Istre Matku Laginji. Forum, 9(1970) 10/11, str. 764–802. — P. Strčić: Nacrt za životopis Matka Laginje. Kamov, 1(1970) 1/2, str. 26–27; 3, str. 28–29. — Isti: Povratak u Istru. Laginja i kraj »kuderovštine« u Kastavštini. Dometi, 4(1971) 6, str. 69–81. — T. Arambašin: Matko Laginja o Istri i moru. Pomorski zbornik, 10(1972) str. 659–677. — H. Matković: Politički rad Matka Laginje od 1918. do 1920. Pazinski memorijal, 1972, 3, str. 131–142. — P. Strčić: Počeci pravaštva u Istri i na Kvarnerskim otocima. Istra, 16(1978) 1/2, str. 123–132. — J. Bratulić: Mladenački dramski pokušaj Matka Laginje. Mogućnosti, 26(1979) 2/3, str. 212–218. — J. Percan: Obzori istarskog narodnjaštva. Antologijski izbor tekstova iz »Naše sloge« 1870–1915, 1–2. Pula—Rijeka 1986. — M. Strčić: Književno povijesno značenje Laginjinih »Istarskih pričica«. Zbornik Društva za povjesnicu Klana, 1(1995) str. 73–80; O prvim dnevničkim zapisima Matka Laginje (1868.–1872.). Ibid., 2(1996) str. 73–82. — L. Margetić: Matko Laginja o Kastavskom statutu. Zbornik Ivan Matetić Ronjgov, 5(1996–97) str. 57–65. — N. Crnković: Laginja, Austrija i hrvatsko pitanje 1883. godine. Ibid., str. 83–102. — M. Strčić: Književnopovijesna valorizacija Matka Laginje. Ibid., str. 103–121. — A. Giron: Laginja kao povjerenik države SHS za Istru. Ibid., str. 145–151. — B. Janjatović: Laginja u zagrebačkom tisku 1918–1930. godine. Ibid., str. 153–163. — M. i P. Strčić: Hrvatski istarski trolist: Laginja, Mandić, Spinčić. Rijeka 1996. — Ž. Bartulović: Dr. Matko Laginja i istraživanja Vinodolskog zakona. Zbornik Društva za povjesnicu Klana, 4(1998) str. 29–35. — B. Janjatović: Dr. Matko Laginja i seljačka buna 1920. godine. Zbornik Kastavštine, 7(1999) str. 121–131. — Ž. Klaić: Dva izborna proglasa u vezi s kandidaturom Matka Laginje za Carevinsko vijeće u Beču 1891. Zbornik Društva za povjesnicu Klana, 6(2001) str. 35–46; Matko Laginja i Josip Wilfan u vremenu nakon Prvoga svjetskog rata. Ibid., str. 47–61. — H. Matković: Matko Laginja i društvena gibanja u vrijeme njegova banovanja. Ibid., str. 63–69; Politički lik Matka Laginje prije i poslije banovanja. Ibid., str. 71–77; Matko Laginja i kralj Aleksandar. Ibid., str. 79–84. — B. Janjatović: Dr. Matko Laginja i Stjepan Radić 1920. godine. Ibid., str. 85–94; Ban Matko Laginja i socijalna problematika. Ibid., str. 95–101. — Ž. Klaić: Matko Laginja i političko-gospodarski problemi Istre (1918.–1930.). Rijeka 2003. — P. Strčić: Matko Laginja. U: Znanstvena i književna djela. Zagreb 2003, 9–50. — N. Šetić: O povezanosti Istre s ostalim hrvatskim zemljama. Naša sloga 1870.–1915. Zagreb 2005. — Isti: Istra za talijanske uprave. O istarskoj emigraciji i njenom tisku u Zagrebu 1918.–1941. Zagreb 2008. — Ž. Klaić: Promišljanja o političkoj aktivnosti Matka Laginje, u povodu pokretanja lista Omnibus i održavanja općinskih izbora u Puli 1905. Časopis za suvremenu povijest, 41(2009) 2, str. 543–562.
 
Nevio Šetić (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LAGINJA, Matko. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10970>.