KREKOVIĆ, Kristijan

traži dalje ...

KREKOVIĆ, Kristijan (Krekovitch; Christian, Kristian), slikar (Koprivna kraj Gradačca, 28. II. 1901 — Palma de Mallorca, 21. XI. 1985). Polazio srednju školu u Tuzli i studirao na ALU u Beču 1921–25. Usavršivao se na École des beaux-arts u Parizu, gdje je živio s prekidima do 1939. Boravio u Peruu nakon 1928, potom u Tuzli, Beogradu i Sarajevu, 1940–46. uglavnom u Zagrebu, 1941. neko vrijeme u Beogradu. Emigriravši 1946, živio u Parizu, Stockholmu i Ženevi, od 1950. u Peruu (državljanstvo dobio 1954) te od 1960. u Palma de Mallorci, gdje je 1977. dao sagraditi muzej za svoja djela, otvoren 1981 (Museu Krekovic). Slikao u ulju, realistički i deskriptivno, sklon monumentalnomu i klasičnomu, voluminozne ljudske figure (Manco Cápac, 1955, Etnografski muzej, Zagreb) i figuralne kompozicije (Matija Gubec na stratištu, 1937; Egzodus dvadesetog stoljeća; Peruanske tkalje, oko 1954) te kontinuirano portrete (Portret dame s psićem, 1925). Među ostalima portretirao Aleksandra Karađorđevića 1933, I. Šarića 1937, G. Jurkića 1938, J. Gotovca 1942, Gustava V. 1948, V. Nikolića 1969. i Ivana Pavla II. 1981. U 1930-ima ostvario ciklus o hrvatskoj povijesti od 143 slike (narodni vladari, zaslužni Hrvati i povijesne kompozicije) i kulturama prije Inka i carstvu Inka od približno 100 slika, oba uništena 1941. za bombardiranja Beograda. Slikama s likovima predstavnika pokrajina Kraljevine Jugoslavije sudjelovao oko 1938. u unutarnjem uređenju zgrade današnje Narodne skupštine Republike Srbije. Kulture južnoameričkih Indijanaca proučavao od 1928. po muzejima i peruanskim Andama, gdje je 1950–54. naslikao svoj najpoznatiji ciklus o prošlosti i sadašnjosti Perua s likovima u živopisnim nošnjama, izložen u Limi 1954, Washingtonu, Philadelphiji i Bostonu 1955, New Yorku 1956, Barceloni 1957, Beču i Madridu 1958. Slikao također španjolsku, katalonsku i balearsku povijesnu i folklornu tematiku (Tri balearske djevojke) te sakralnu (triptih, anglikanska crkva u Palma de Mallorci). Crtao u kredi (Djevojka s kavom, 1922–23), najviše portrete (Mahatma Gandhi, 1931; Michelangelo, Beethoven, Rembrandt i Tintoretto, 1942, Grafička zbirka NSK; Bosanski seljak iz ciklusa Tužna Bosna, 1943–44; Tizian, 1958, MG; Autoportret, 1971). Jednostavnošću i prozračnošću izdvaja se serija crteža u laviranom tušu, maloga formata (Dječak s naramkom drva i Djevojčica s pticom, MG), nastala u Cuzcu 1966, kad je proglašen njegovim počasnim građaninom. Crteži su mu tiskani kao reprodukcije u izdanju Pariškoga salona (Stare bosanske kuće, Gaetan de Gennaro, 1925). Zaokupljen hrvatskom baštinom, svjetskom renesansom i mirom, predlagao utopijske arhitektonsko-urbanističke projekte (Muzej hrvatskih starina u špiljama Velebita; Pantempion posvećen toleranciji svih vjera). Izlagao samostalno u Beogradu (1925, 1934–35, 1940), Šibeniku (1926), Parizu (1927), Zagrebu (1941) i na skupnim izložbama Albrecht Dürer Bund (Beč 1925), Pariški salon (od 1925, član Društva francuskih likovnih umjetnika od 1928), Međunarodna izložba (Bordeaux 1927) i Hrvatske slike i skulpture XIX. i XX. stoljeća (New York 1966). Posmrtno su mu priređene izložbe u Zagrebu (1991, 2011) i slika Indios s pletenom kapom uvrštena na izložbu Hrvatski obzori (Zagreb 1997). Krekovićeva udovica Sina darovala je RH njegova djela (52 crteža 1991, 80 slika 1994). Portretirao ga je O. Nemon (bista). Po njem je nazvana galerija franjevačkoga samostana u Tuzli.

LIT.: K. L.: Izložba Kristijana Krekovića. Obzor, 66(1925) 30. IX, str. 3. — M. Kašanin (M. K.): Izložba g. Krekovića. Srpski književni glasnik (Beograd), NS, 1925, XVI/4, str. 320. — M. Brakus (Milbra): Kristijan Kreković. Žena i svet (Beograd), 3(1927) 10, str. 8. — M. M. Svetovski (M. Sv.): U ateljeu mladog bosanskog slikara g. K. Krekovića. Nedeljne ilustracije (Beograd), 8(1932) 1, str. 3–5. — Nova umjetnička galerija u Zagrebu. Jutarnji list, 26(1937) 9146, str. 9. — Regulacija Kaptola. Večer, 21(1940) 29. VI, str. 6–7. — Z. Milković (Zm.): Stare slave djedovina. Hrvatski narod, 3(1941) 7. VIII, str. 9. — B. Babić: Umjetničke pomisli slikara Krekovića. Obitelj, 16(1944) 7/8, str. 101–105. — Sagenhaftes Peru (katalog izložbe). Wien 1958. — V. Nikolić: Kristian Kreković 1901–1985. Hrvatska revija (München—Barcelona), 36(1986) 1, str. 7–10. — G. Sabater: Kristian Kreković, el artista y su obra. Palma de Mallorca 1990 (digitalno izd. 2009). — I. Zidić: Kristian Kreković, crteži (katalog izložbe). Zagreb 1991. — Bibliografija Hrvatske revije 1951–2000. Hrvatska revija, 50(2000) br. 4. — C. Romaguera i Rubí: La colleció del Museu Krekovic.Palma de Mallorca 2006. — D. Žubrinić: Kristian Kreković, znameniti hrvatski slikar. U: Muka kao nepresušno nadahnuće kulture. Zagreb 2010, 479–547. — Kristian Kreković (katalog izložbe). Zagreb 2011.
 
Višnja Flego (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KREKOVIĆ, Kristijan. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/10990>.