KREŠIĆ, Mijo

KREŠIĆ, Mijo, trgovac, publicist i kulturni djelatnik (Karlovac, 22. III. 1818 — Zagreb, 7. I. 1888). God. 1833. završio franjevačku gimnaziju u Karlovcu, 1834–37. bio naučnik u trgovini željezne robe »Kinderman i Reiter« u Zagrebu, gdje je došao u doticaj s preporoditeljima. Putovao potom po središnjoj Europi, u Sopronu 1838–41. radio u trgovini željezne robe, od 1842. u Karlovcu vodio vlastitu trgovinu (u njegovoj kući djelovala je ilirska čitaonica), a 1850. preselio se u Zagreb i otvorio trgovinu galanterijom. God. 1848. član izaslanstva koje je vladaru u Beč nosilo Zahtijevanja naroda. Uz A. Jakića i Đ. Crnatka bio je najistaknutiji pripadnik gospodarske elite koja je držala da trgovci i obrtnici kao zdrava jezgra srednjega staleža trebaju biti uključeni u sva društvena zbivanja, djelovati u stručnim udrugama i na političkom i kulturnom polju te biti pokretači modernizacije i nacionalne integracije. Za neoapsolutizma uključio se u rad domovinskih društava (Društvo za povjesnicu jugoslavensku, MH, HGZ, HPD »Kolo«, Trgovački kasino, društvo Streljana, Kazališni odbor), a s obnovom ustavnosti i u politički život. Iako sklon pravaškim idejama, priklonio se Narodnoj stranci te 1861. i 1875. bio izabran za zastupnika grada Zagreba; uoči izbora za magistrat 1867. suorganizirao skupove narodnjaka u Streljani. Svojim je djelovanjem znatno pridonio razvoju gospodarstva; bio je član središnjega odbora Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva i odbora Prve dalmatinsko-hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1864, vijećnik i 1865. potpredsjednik zagrebačke Trgovačke i obrtničke komore, član te 1864. i 1866. predsjednik Obrtnoga društva, suosnivač i dioničar Hrvatske eskomptne banke 1868. Napisao je priručnik Mladi trgovac (Zagreb 1884, 1888²), u kojem je, uz praktična znanja i kritički osvrt o trgovini i obrtu u Hrvatskoj, istaknuo značenje razvijanja poslovnoga duha potrebnoga za snalaženje u novim tehnologijama i industriji te ulogu građanstva u procesima napretka i nacionalne integracije. Uočivši potrebu za literarnim glasilom na hrvatskom jeziku, 1861. pokrenuo je obiteljski časopis Naše gore list te do 1866. u njem objavljivao članke, uglavnom mlađih suradnika, o glavnim problemima toga doba, nastojeći pridobiti i žensku publiku dotad usmjerenu na njemačke časopise. Također je pokrenuo i uređivao nacionalno orijentirane almanahe Lada (1862) i Hrvatski zabavnik (1881–82) te Hrvatski koledar (1862–64), što je sve izazivalo kritike starijega naraštaja inteligencije, koji je kulturnu sferu smatrao svojim područjem. Dopisivao se s mnogim istaknutim suvremenicima. Njegova Autobiografija (Zagreb 1898, pretisak Karlovac 2005; ulomci uvršteni u Hrvatski putopis, Zagreb 2002. i Šopron – grad kulture i suradnje, Samobor—Šopron 2007), isprva objavljena u Obzoru, prilog je memoarskoj i putopisnoj prozi te vrijedan izvor za poznavanje gospodarskih, političkih i kulturnih prilika u Hrvatskoj u XIX. st.