LANG, Milan

LANG, Milan, etnograf, prosvjetni djelatnik i kulturnopovijesni pisac (Volavje kraj Jastrebarskoga, 10. IX. 1863 — Samobor, 6. VII. 1953). Brat biskupa Josipa. U Zagrebu 1883. završio preparandiju i potom do umirovljenja 1922. službovao kao učitelj i ravnajući učitelj u Samoboru (1896–1922. upravljao i šegrtskom školom). Osnovao školsku knjižnicu, prikupio zbirku prepariranih životinja, okamina i ruda, modernizirao školsku zgradu i uredio vrt. Baveći se navlastito etnografskim istraživanjima i prošlošću Samobora i okolice, u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena objavio pionirski rad Samobor. Narodni život i običaji (1911–14; samostalno izd. Zagreb 1915, pretisci Samobor 1992. i 2009), u kojem je cjelovito prikazao prirodna obilježja i kulturne sastavnice te napose bogatstvo kajkavskoga leksika, a donio je i notne i tekstualne zapise 30 crkvenih popijevka i 104 svjetovne. Rad se ubraja među ponajbolje etnografske monografije nastale prema naputcima A. Radića iz 1897; prvi je s opisom života i običaja u urbanom naselju. Napisao i Osvrt na 30 godišnje djelovanje Hrvatskog pjevačkog društva »Jeke« (Samobor 1905), kojega je bio tajnik 1884–1906. i zborovođa 1902–06 (za njega skladao Pjesmu Jekaša i Hrvatsku misu u F-duru; tiskano u zbirci Za dom i roda čast pjevat nam je slast. Samobor 2008), knjižicu Samoborska mila zvona (Samobor 1921) te Spomenicu Državne osnovne škole trgovišta Samobora (Samobor 1932). Raznovrsnim prilozima surađivao u periodicima Hrvatska omladina (1885), Narodne novine (1892), Školski vrt (1895–96, 1899), Smilje (1897–1900, 1921–23), Školski vjesnik (1897, 1899–1901; p. o. Kako će učitelj urediti prirodopisnu zbirku. Sarajevo 1901), Napredak (1899, 1901–02, 1904, 1906), Kršćanska škola (1900), Samoborski list (1906, 1911, 1913–15, 1919, 1921–33, 1935, 1941–42), Vatrogasni viestnik (1906; Vatrogasni vjesnik, 1938, 1943), Vjerni drug (1912–13, 1920), Savremenik (1917–18), Sv. Cecilija (1918, 1922, 1925), Hrvatski učitelj (1923–24), Mladi Hrvat (1924), Mladost (1925) i u zborniku Samobor (Zagreb 1943). S njemačkoga prevodio kršćanska djela moralno-odgojne tematike (H. Schilgen, Ti i ona. Zagreb 1939; Tajna bračne sreće. Zagreb 1942). Bio je višegodišnji gradski zastupnik, suutemeljitelj 1890. i do 1911. tajnik Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva, osnivač 1919. zaklade za pomoć siromašnim učenicima i glavni povjerenik Hrvatskoga prosvjetnoga kluba Samobor u Chicagu. Od 1901. dopisni, od 1905. pravi član Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora.