KRSTELJ, Ivan

KRSTELJ, Ivan (Ivo), političar (Kućište, 6. XI. 1867 — Kućište, 22. XII. 1949). Završio gimnaziju u Zadru 1888. i temeljem rigoroza doktorirao pravo u Beču 1894. Bavio se odvjetništvom u Zadru i Šibeniku, gdje je bio općinski načelnik 1906–13. te član mnogobrojnih gospodarskih, kulturnih i športskih ustanova i društava (starješina u upravi Hrvatskoga sokola 1902–14); utemeljitelj Hrvatske tiskare dr. Krstelj i drug 1907. Sudjelovao u izradbi nove Uredbe rada Stranke prava u Dalmaciji i bio izabran za tajnika njezina prvoga Mjesnoga odbora u Zadru 1897. Protiveći se 1905. sjedinjenju Stranke prava i Narodne stranke, s M. Drinkovićem i dr. istupa iz Stranke i pokreće glasilo šibenskih pravaša Hrvatsku rieč (1905–14); u njem isprva podupiru politiku »novoga kursa«, no 1906. ograđuju se od nje i zauzimaju za jedinstvo dalmatinskih pravaških skupina. Izabran u upravu Stranke prava u Splitu 1910, sudjelovao u radu svepravaške skupštine u Zagrebu 1911. te otad bio i član Vrhovne uprave jedinstvene Stranke prava; iz pokrajinske i vrhovne stranačke uprave istupio 1913, priklonivši se s Drinkovićem rješenju hrvatskoga pitanja izvan Austro-Ugarske. Na poč. I. svjetskoga rata uhićen i interniran kao jugoslavenski orijentiran političar. Od poč. 1918. surađuje s političarima okupljenima oko lista Glas Slovenaca, Hrvata i Srba, u srpnju postaje članom Narodne organizacije za Dalmaciju te u listopadu sudjeluje u osnivanju NV SHS, u kojem je član plenuma i središnjega odbora. Zauzimao se za što brže ujedinjenje sa Srbijom radi sprječavanja talijanskoga zauzimanja jadranske obale. Istodobno postao povjerenikom narodne obrane Zemaljske vlade u Dalmaciji te bio njezin predsjednik od studenoga 1918 (od siječnja 1919. Pokrajinska vlada) do siječnja 1921, kad je izabran u Ustavotvornu skupštinu na listi Demokratske stranke. U toj je stranci na vodećim dužnostima do 1927 (nakon raskola 1924. ostao uz Lj. Davidovića). Među ostalim, bio ministar vjera 1921–22. i supotpisnik Konvencije o ribolovu s Italijom 1921. Surađivao u Životu (1920, 1922) i Politici (Beograd 1922, 1928).