BALAGOVIĆ

BALAGOVIĆ (Balagowych, Balogowich), plemićka obitelj u staroj Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji u XVI i XVII st. Nazivaju ih plemićima već potkraj XVI st., a plemićki list Stjepana Balagovića ili Mateovića (Ballagouich aliter Matteouich) proglašen je u Hrvatskom saboru 8. II 1683. Isti Stjepan spominje se u saborskim spisima iz 1685. Poznat je samo grb donatorice → Judite B. de Japra, udane Pethő de Gerse; pridjevak »de Japra« ne navodi se uz ostale Balagoviće. Prema I. Bojničiću, isti grb imala je i Ana B., udana za Franju Pethő de Gerse. U XVI st. spominje se Juraj (1588–1598), službenik bana Tome Erdődyja, vlasnik kurije Klokovec kod Krapinskih Toplica i manjih posjeda kod Jastrebarskog i Zagreba. Petar (nobilis Petrus Ballagowych, Balogowich) bio je vlasnik manjih posjeda na području susedgradskog vlastelinstva. Prema S. Ortneru, Balagovići su bili posjednici u Krapini potkraj XVI st. (poslije 1574). N. Gorup prvi, a potom i više drugih pisaca, navode uz podatke o gradnji crkve Marije Jeruzalemske u Krapini (1750–1752) ime franjevca Joakima (svjetovno ime Stjepan) Balagovića i njegova brata Nikole (1669). P. Cvekan dokazao je, na temelju podataka iz arhivske građe franjevačke provincije Sv. Ladislava, da prezime franjevca Joakima nije bilo Balagović nego Mateić (Mateich), koje se spominje i kao Matić (Matich). Kristofor, upravitelj samoborskog vlastelinstva (od 1628) u službi Elizabete Moscom, rođ. Erdődy (umrla 1653), bio je i podžupan Zagrebačke županije (1640–1644). Ana, udovica Ivana Domjanića, imala je potkraj XVII st. posjed u Preseki kod Zeline.