LAZARIĆ, Josip

LAZARIĆ, Josip (Lazarich, von Lindaro; Josef, Joseph), general (Trst, 19. III. 1784 — Bela Crkva, 27. I. 1859). Pristupio 1. tršćanskoj domobranskoj bojni 1808. te 1809. kao potporučnik sudjelovao u opsadi Palmanove i kao natporučnik bio ranjen u okolici Postojne. Umirovljen u činu satnika, od 1811. za Habsburšku Monarhiju obavljao konzularne poslove u Trstu. Kao potpora djelovanju L. Nugenta oko Rijeke, u rujnu 1813. s postrojbom od 55 vojnika poveo protufrancusku akciju u Istri. Djelujući na potezu Rijeka—Pazin, podignuo je ustanak kojemu su se priključili i prebjezi francuske posade u Pazinu. Premda slabiji, kraj Lindara je porazio francuske postrojbe i kraj Motovuna zarobio oko 900 vojnika, potom zauzeo Pazin, Pulu i Kopar te sudjelovao u opsadi Trsta. Za zasluge je promaknut u bojnika, dodijeljen mu je 1815. Viteški križ Reda Marije Terezije te 1819. barunat s pridjevkom »od Lindara«. U Istarskoj kraljevskoj bojni od 1815 (9. lovačka bojna od 1816), potpukovnik u Mantovi od 1834, zapovjednik utvrde u Kotoru od 1839; umirovljen kao pukovnik 1847. Za revolucionarnih zbivanja 1848, na Nugentov poziv, u Istri organizirao dobrovoljačku bojnu odn. brigadu i zapovijedao joj. Promaknut u general-bojnika 1849. te umirovljen 1850. Glavni je lik stihovane romantične pripovijesti Lazarič Lindarski J. Šande (Zagreb 1909).