KUZMANIĆ, Ante

traži dalje ...

KUZMANIĆ, Ante (Cusmanich, Cuzmanich, Kuzmanich, Kužmanić; Antun, Antonio), publicist, jezikoslovac i liječnik (Split, 12. VI. 1807 — Zadar, 10. XII. 1879). Potomak plemenitih Dikličića iz Rogoznice, kojima je prezime dopunjeno pa zamijenjeno onim izvedenim od patronimika Kuzman. U Splitu je završio klasičnu gimnaziju 1822, u zadarskom liceju filozofiju 1824. i u Beču ranarstvo i primaljstvo 1831. Vježbenik pri okružnom poglavarstvu u Splitu 1825–26, liječnik u Omišu i Imotskom te kotarski kirurg u Opuzenu 1831–33, profesor primaljstva u zadarskoj babičkoj školi 1834–54. Neko vrijeme živio u Blatu, 1861–63. u Splitu, gdje je bio prevoditelj za hrvatski pri općinskom poglavarstvu i upravitelj gradske knjižnice, potom opet u Zadru. Ondje je razvio znatnu prosvjetiteljsku i publicističku djelatnost te stekao status predvodnika Zadarske filološke škole, koja se nije slagala s tipom književnoga jezika Lj. Gaja i drugih iliraca, ijekavskom štokavštinom kakvom je pisao V. S. Karadžić ni s grafijskim rješenjima Zagrebačke filološke škole. Držao je da Hrvati trebaju pisati štokavski ikavski, prema ponešto izmijenjenu pravopisu iz 1820, te da Dalmacija, kolijevka hrvatske države i stare jezične i književne baštine, treba usmjerivati hrvatski kulturni život i određivati fizionomiju hrvatskoga književnoga jezika, osobito stoga što su Hrvati štokavci većinom ikavci. Kao sredstvo za iznošenje tih stajališta, prosvjećivanje puka i širenje hrvatskoga jezika u talijaniziranoj Dalmaciji pokrenuo je 1844. tjednik Zora dalmatinska. Uredio je njegovo prvo godište i niz brojeva 1846–49. te u njem napisao i preveo stotinjak članaka iz jezika, književnosti, povijesti, prava, medicine, veterine, etnografije, gospodarstva, poljogospodarstva, meteorologije i astrologije, sustavno nastojeći unaprijediti hrvatsko stručno nazivlje. Kvalitetom priloga, osobito prijevodnih, tjednik je nadmašivao druge onodobne književno-poučne časopise, a okupljanjem suradnika iz sviju hrvatskih zemalja utjecao na izgradnju svijesti o kulturnom i narodnom zajedništvu. Uređivao je i Glasnik dalmatinski (1849–55, 1864–66) i u njem pisao 1849–51. i 1854–55, Smotritelj dalmatinski – Osservatore dalmato (1849, s J. Ćudinom) i Objavitelj dalmatinski – Avvisatore dalmato (1867–70). Nakon neuspjelih pokušaja s gospodarskim i prirodoslovnim časopisima (Zavičaj, 1845; Maslina, 1846), 1851. pokrenuo je i uredio prvih 26 brojeva Pravdonoše, prvoga pravnoga lista na hrvatskom jeziku; u rubrici Ilirsko (poslije Pravoslovno) jezikoslovlje donosio je pravne nazive s talijanskim i njemačkim objašnjenjima, nastojeći pripremiti hrvatski jezik za javnu uporabu. Objavio je udžbenik Šestdeset učenjah iz primaljstva (Zadar 1875) s malim hrvatsko-talijansko-njemačkim rječnikom (najviše iz porodništva) – prvi medicinski rječnik u Dalmaciji i znatan prinos razvoju hrvatskoga medicinskoga nazivlja. U literaturi se navodi da je istražujući narodni govor skupio više od 15 000 riječi, ne dovršivši posao na toj zbirci. Potaknut poslanicom N. Tommasea, objavio je Poslanicu Dalmatincima (Split 1861), u kojoj, zauzimajući se za sjedinjenje hrvatskih zemalja, povijesnim i filološkim argumentima brani hrvatstvo Dalmacije te samostalnost i potrebu razvoja hrvatskoga jezika. Nezadovoljan slavenstvom Narodnoga lista, jugoslavenstvom Pozora i Karadžićevim velikosrpskim stajalištem glede Dalmacije, borio se protiv nazivanja hrvatskoga jezika slovinskim, a u polemikama tvrdio da nije autonomaš. Iako je 1849. u Zori prihvatio Gajevu grafiju, protiv jekavice nastavio je raditi i u doba kad se učvrstila u standardnom jeziku. Prilozi su mu objavljivani i u periodicima Gazzetta di Zara (1847), List měsečni Hervatsko-slavonskoga gospodarskoga družtva (1848), Obći zagrebački koledar (1848–49), La Voce dalmatica (1862–63), Il Dalmata (1868–69), Narodni list (1873, 1875–76), Pravo (1874–82). Sastavio je knjižice o G. Ferrariju Cupilliju (Zadar 1865), N. Šiloviću (Sale. Zadar 1871) i splitskim dobročiniteljima (Zadar 1871). Prevodio ponajviše u periodicima, i to s talijanskoga i latinskoga te na talijanski; objavio skraćeni prijevod djela Storia del basso impero (Povistnica slavianska. Zadar 1853). Tekstovi su mu uvršteni u Ilirsku čitanku, 2 (Beč 1860) A. Mažuranića, A. Vebera Tkalčevića i M. Mesića, u Pet stoljeća hrvatske književnosti (28. Zagreb 1965) i Hrvatski književni romantizam (Zagreb 2002). Potpisivao se i inicijalima te K. God. 1849. osnovao je Društvo slavjanske lipe u Dalmaciji radi buđenja narodne svijesti te sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, no ono je iste godine prestalo postojati. K. se svojim gledištima i djelovanjem uvrstio među znamenite sudionike hrvatskoga narodnoga preporoda i zagovornike hrvatske nacionalne i državne emancipacije i integracije. Bogatom je publicističkom aktivnošću utjecao na opće, posebno jezično prosvjećivanje, a time i na standardizaciju hrvatskoga jezika. Rukopisi i pisma čuvaju mu se u NSK i DA u Zadru. God. 1994. u Znanstvenoj knjižnici u Zadru priređena je izložba Ante Kuzmanić i njegovo doba te su mu postavljena poprsja u Zadru i na Galevcu (R. Petrić).

Josip Lisac (2013)

LIT.: (Osvrti na prve brojeve Zore dalmatinske): A. T. Brlić, Zora dalmatinska, 1(1844) 10, str. 73–75. — I. A. Brlić, Ibid., 20, str. 155–157. — S. Ivićević, Ibid., 6, str. 46–48; 7, str. 49–51. — G. Ferrari Cupilli, Gazzetta di Zara, 13(1844) 5. I, str. 5. — S. Vraz: Naš pravopis i Zora dalmatinska. Kolo, 1847, 4, str. 85–93. — I. von Düringsfeld: Aus Dalmatien, 1. Prag 1857. — (Nekrolozi i obljetnice): Il Nazionale, 18(1879) 13. XII, str. 1. — (A. Šimonić), Pravo, 7(1879) 81, str. 257–260. — K. Bakotić, Iskra, 3(1893) 2, str. 13. — I. Bulić, Novo doba, 21(1938) 17. IV, str. 23. — P. Kasandrić: Il giornalismo dalmato dal 1848 al 1860. Zara 1899, 5–18, 117–120, 123, 149. — Ante Kuzmanić. Narodni list, 51(1912) 1. III, str. 62. — P. Karlić: Petar Preradović prema Zori dalmatinskoj. Hrvatska njiva, 2(1918) 11, str. 183–186. — (Osvrti na Pravdonošu): I. Esih, Obzor, 72(1931) 26. I, str. 2. — I. Erceg, Hrvatsko kolo, 5(1952) 3, str. 192–194. — V. Maštrović, Razvoj sudstva u Dalmaciji u XIX. stoljeću. Zagreb 1959, 82–83. — I. Kramarić, Naša zakonitost, 29(1975) 4, str. 62. — N. Matijašević: Zora dalmatinska. Hrvatska mladost, 27(1943) 2, str. 78–81 — J. Ravlić: Zora dalmatinska. Književnik, 1(1945) 1, str. 39–41. — G. Novak: Dalmacija na raskršću 1848. god. Rad JAZU, 1948, br. 274. — V. Maštrović: Jadertina Croatica, 1–2. Zagreb 1949–1954. — A. Barac: Hrvatska književnost od Preporoda do stvaranja Jugoslavije, 1. Zagreb 1954. — M. Škarica: Zadarski liječnici. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 2(1955) str. 153–154, 166–167. — J. Ravlić: Petar Preradović u Zadru. Ibid., 4–5(1958–59) str. 43–84. — T. Čolak: Zora dalmatinska (1844–1849). Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu, 4(1959) 2, str. 359–414. — Lj. Jonke: Sporovi pri odabiranju govora za zajednički književni jezik u Hrvata u 19. stoljeću. Radovi Slavenskog instituta, 3(1959) str. 5–34. — Z. Vince: Pravopisno-jezična previranja u sjevernoj Dalmaciji prije 1860. god. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 8(1961) str. 263–294. — J. Horvat: Povijest novinstva Hrvatske 1771–1939. Zagreb 1962, 138–140, 152–153. — A. Arnautović: Split i Zadar – laboratoriji narodnog medicinskog nazivlja. Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae (Beograd), 3(1963) 1/2, str. 27–44. — Zadar. Zbornik. Zagreb 1964. — Lj. Jonke: Književni jezik u teoriji i praksi. Zagreb 1965². — Z. Vince: Filološke škole 19. stoljeća u razvoju hrvatskog književnog jezika. Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 10(1968) str. 159–173. — Š. Kulišić: Ante Kuzmanić liječnik – ginekolog kao istaknuti kulturni i društveni radnik. Saopćenja »Pliva«, 12(1969) 2, str. 91–94. — Z. Vince: Sudbina ikavice u jeziku hrvatske književnosti 19. stoljeća. Forum, 10(1971) 3, str. 541–588. — Isti: Briga za hrvatsku terminologiju u dalmatinskoj Hrvatskoj XIX. stoljeća. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 19(1972) str. 253–293. — Isti: Početak narodnog preporoda u Dalmaciji u svjetlu jezičnih suprotnosti. Forum, 12(1973) 1/2, str. 266–311. — S. Obad: Slavenska lipa u Zadru. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 12(1974) 12, str. 127–142. — I. Mamuzić: Odjeci ilirizma. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1978, 32, str. 377–381. — Ž. Dadić: Uloga prirodnih znanosti u narodnom preporodu u Dalmaciji. Zadarska revija, 36(1987) 4/5, str. 513–522. — N. Košutić-Brozović: Hrvatska prijevodna književnost u Dalmaciji u doba narodnog preporoda 1835–1848. Ibid., str. 409–419. — T. Macan: Pogled u dalmatinsko-zagrebačke veze 1835–1847. Ibid., str. 593–609. — Š. Peričić: Ante Kuzmanić kao povjesničar. Kačić, 25(1993) str. 797–803. — Zora dalmatinska (zbornik). Zadar 1995. — D. Tonkić: Polemički članci Ante Kuzmanića u La Voce dalmatica 1862.–1863. Čakavska rič, 27(1999) 1, str. 43–62. — V. Mirković: Ante Kuzmanić – prvi preporoditelj Dalmacije. Slobodna Dalmacija, 58(2000) 10–15. I. — J. Lisac: Hrvatski književni jezik u 19. stoljeću. Hrvatska misao, 6(2002) 22, str. 55–60. — M. Tomasović: Domorodstvo i europejstvo. Zagreb 2002. — D. Stolac: Riječki filološki portreti. Rijeka 2006. — Z. Rados: Hrvatska književnost u Zadru (19. st.). Zadar 2007. — M. Moguš: Borba hrvatskih filoloških škola u XIX. stoljeću. U: Hrvatska i Europa, 4. Zagreb 2009. — J. Lisac: Ante Kuzmanić i Fran Kurelac. Čakavska rič, 39(2011) 1/2, str. 9–15.
 
Klara Pranjko (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KUZMANIĆ, Ante. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/11610>.