KUZMANOVIĆ, Vojislav

KUZMANOVIĆ, Vojislav, prozaik i dramatičar (Srpska Crnja, 1. V. 1930 — Zagreb, 2. XI. 1976). U Zrenjaninu završio gimnaziju 1948, u Zagrebu apsolvirao medicinu te na Filozofskom fakultetu studirao južnoslavenske jezike i književnosti 1952–53. Novinar u literarnoj redakciji Radio-Zagreba od 1955. Surađivao u periodicima Književni Jadran (1952–53), Novela (1952–55), Horizont (1953), Međutim (1953), Republika (1953–56, 1962, 1974), Vjesnik (1953, 1956, 1960), Kerempuh (1955–56), Krugovi (1956, 1958), Mogućnosti (1956), Literatura (1957), Književnik (1960–61), Riječka revija (1960), Telegram (1961–63, 1965), Kolo (1963–64), Forum (1965–66, 1974, 1976), Večernji list (1967, 1973–75), Most (1968) i Književnost (Beograd 1969). Anticipirajući modernistički urbani senzibilitet poslijeratnoga studentskoga naraštaja, u zbirci novela i kratkih priča Petar na pijesku (1955) ostvario je koherentan spoj impresionističkoga lirizma, dinamičnih dijaloga i jezgrovita, poentirana proznoga izraza, inovativno nasljedujući pripovjedne postupke američke proze tzv. izgubljene generacije. U romanu Godina noževa (1976), smještenom u suvremeni Zagreb, na tragu egzistencijalističke proze zaokupljene potvrđivanjem identiteta pojedinca kroza spolnost, u prvom licu psihološki nijansirano portretira lik ekologa koji, suočen s osobnim i poslovnim porazima te indiferentnošću okoline prema njegovu društvenom angažmanu, ne uspijeva osmisliti svrhu postojanja. Zapisi o vlastitom umiranju (1979) potanka su zabilježba razvoja vlastite neizlječive bolesti te pokušaj racionalizacije promjene duševnoga stanja uoči smrti. U najopsežnijem, radiodramskom, dijelu opusa kritičko i satiričko stajalište prema društvenoj zbilji krugovaške provenijencije upotpunjuje uznemirujućim osjećajem zabrinutosti nad smislom čovjekove egzistencije. Na Radio-Zagrebu izvedene su mu drame Jedan čovjek manje (1956), Pet minuta života i Izvršenje osude večeras (1957), Spasitelj i Ubio sam Petra (1958, Nagrada grada Zagreba), Poruka s Mjeseca (1960), Sezona lova (1961), Kucanje (1965), Udovica i Svežnjevi obješeni o strop (1966), Susjed (1969), Sanjarenje i Obična smrt (1971), Te večeri kad nije bilo struje i Zvuci (1975), a na inozemnim postajama Ubio sam Petra (Köln 1959; Stockholm 1961; Berlin i Varšava 1964, nagrada Poljskoga radija za najbolji inozemni radijski tekst), Sezona lova (Beč i Klagenfurt 1963, Varšava i Prag 1964), Kucanje (Varšava, Prag, Berlin, Oslo i Bratislava 1964), Pet minuta života (Berlin 1964) i Obična smrt (Prag 1965, 1968, Hamburg 1967, København 1969). Dramaturški strukturirane kao kronike i reportaže, rane drame novinarskim stilom bilježe aktualna politička zbivanja, Ubio sam Petra označuje pak početak psihoanalitičke zaokupljenosti rubnim egzistencijalnim stanjima, bizarnim situacijama i nekonvencionalnim zapletima, što je rezultiralo komornim stilom s malobrojnim, amblematski koncipiranim likovima, kondenziranim dijalozima i otvorenim završetcima svojstvenima postmodernističkomu antidramskomu modusu. Prema tekstu drame Sezona lova Javna scena Dramskoga studija RTV Zagreb uprizorila je 1961. na Sterijinu pozorju u Novom Sadu i u Zagrebačkom dramskom kazalištu predstavu Vrijeme lova, a u zagrebačkom HNK, u dramatizaciji F. Fruka, 1978–79. izvođena je Godina noževa. Na TV Zagreb 1968. izvedena je Sezona lova (I. Hetrich), a 1970. izvorna TV drama Dobro jutro, gospodine Karlek (B. Makarović). Zastupljen je u izborima Hod svjetlosti (Zagreb 1961), Antologija radio-drame (Zagreb 1966), Rozhlasové hry (Bratislava 1966), Radio-drama 66 (Zagreb 1968), Suvremena hrvatska novela (Zagreb 1971), Hrvatska kratka priča (Zagreb 1994), Antologija hrvatske radiodrame (Zagreb 1998), Antologija hrvatskog humora (Zagreb 1999), Antologija hrvatske kratke priče (Zagreb 2001) i Antologija hrvatske znanstveno-fantastične priče (Rijeka 2005), prevođen na albanski, bugarski, češki, esperanto, makedonski, njemački, slovački i slovenski jezik. Snimke radijskih drama čuvaju se u Fonoodjelu Hrvatskoga radija.