BALENOVIĆ, Krešimir

BALENOVIĆ, Krešimir, kemičar (Zagreb, 17. V 1914). Sin je Vida, pedagoga. Gimnaziju završio u Zagrebu, gdje je i diplomirao na Kemijskom odsjeku Filozofskog fakulteta 1937. Dvije godine kasnije doktorirao je tezom Prilog poznavanju kiselina elemi smole. Isprva radi kao asistent na Kemijskom odsjeku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. God. 1942/1943. specijalizira u Szégedu kod nobelovca A. Szent-Györgyija. God. 1945. je izvanredni profesor na Farmaceutskom, a od 1946. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1952. izabran za redovitog profesora. Od 1946. do 1970. bio je predstojnik Zavoda za organsku kemiju i biokemiju (do 1958. Kemijski institut Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, do 1961. Kemijski zavod). Razvio je suradnju Zavoda s industrijom (»Fotokemikom«, »Chromosom«, »Plivom« i dr.). Niz godina surađuje s Institutom »Ruđer Bošković« u Zagrebu te 1954–1958. sudjeluje i u gradnji znanstvenih laboratorija za organsku kemiju i biokemiju Instituta. — Balenovićeva istraživanja objavljena su u više od 100 znanstvenih radova, a obuhvaćaju područja prirodnih organskih spojeva, aminokiselina, sumpornih organskih spojeva i poliketona. Istraživao je u prvom redu prirodne spojeve zanimljiva fiziološkog djelovanja, a radio je i na područjima čiste organske kemije, tj. na analizama organskih spojeva i određivanjima njihove strukture. Njegov opsežni rad može se grupirati u šest temeljnih područja: u domeni čiste organske kemije najviše se bavio analizom, određivanjem strukture i sintezom organskih spojeva, a osobito gem-disulfida i selen-oksida te njima srodnih spojeva (Monatshefte für Chemie, Wien 1941; Chemistry & Industry, London 1955, 1956, 1960, 1961, 1964; Croatica Chemica Acta, 1956, 1960; Tetrahedron Letters, Oxford 1960, 1978; Bulletin Scientifique, Section A, 1965, 1967, 1968, 1972, 1973, 1975; Tetrahedron, Oxford 1966, 1980; Ljetopis JAZU, 1972; Phytochemistry, New York 1974); istraživao je aminokiseline, a osobito se bavio kemijom i stereokemijom b-aminokiselina, rješavajući strukturu tih spojeva i određujući njihov odnos prema a-aminokiselinama, razjašnjujući dobijenim rezultatima stereokemiju alkaloida (Arhiv za kemiju, 1951; Helvetica Chimica Acta, Basel 1951; Journal of Organic Chemistry, Washington 1952; Journal of the Chemical Society, London 1952, 1954, 1962, 1965; Croatica Chemica Acta, 1956, 1957, 1960; Recueil des Traveaux Chimiques des Pays-Bas, Hague 1956, 1973; Chemistry & Industry, 1957, 1961; Tetrahedron, 1959; Bulletin Scientifique, 1966, 1972; Arhiv za farmaciju, 1970); istraživao je sintezu optički aktivnih a-aminoaldehida (Arhiv za kemiju, 1948; Journal of Organic Chemistry, 1953, 1954, 1956; Journal of the Chemical Society, 1955, 1956); iz a-diazoketona sintetizirao je aminoglioksale i amino hidroksikiseline (Experientia, Basel 1947; Journal of Organic Chemistry, 1952, 1953; Croatica Chemica Acta, 1956, 1959; Chemistry & Industry, 1959; Bulletin Scientifique, 1967; Recueil des Traveaux Chimiques des Pays-Bas, 1967); bavio se istraživanjem poliokso-spojeva i to specijalnih reakcija α, y, δ i α-tetraketona (Arhiv za kemiju, 1946, 1954, 1955; Experientia, 1946; Monatshefte für Chemie, 1947; Recueil Traveaux Chimiques des Pays-Bas, 1948; Journal of Organic Chemistry, 1954; Bulletin Scientifique, 1972; Tetrahedron Letters, 1975, 1979; Recueil des Traveaux Chimiques des Pays-Bas, 1978; Journal of Heterocyclic Chemistry, Albuquerque 1979); znatan dio njegova rada odnosi se na istraživanja prirodnih i biološki aktivnih spojeva, posebno alkaloida. Tako je istraživao kemizam muskarina, alkaloida iz gljive muhare (Monatshefte für Chemie, 1940, 1941; Helvetica Chimica Acta, 1952; Experientia, 1953; Arhiv za kemiju, 1954, 1955; Journal of Organic Chemistry, 1956; Croatica Chemica Acta, 1957, 1960; Bulletin Scientifique, Section A, 1972; Neoplasma, 1975). B. je sudjelovao u radu mnogih znanstvenih skupova i kongresa održavši na nekima i plenarna predavanja. Istaknuta istupanja imao je na skupovima: 16. Kongres IUPAC, Pariz 1957; 4. internacionalni kongres za biokemiju, Beč 1958; Simpozij Fundacije Ciba o aminokiselinama i peptidima s antimetaboličkim i citotoksičnim svojstvima, London 1958; Međunarodni simpozij organske kemije posvećen proučavanju prirodnih produkata, Bruxelles 1962; 19. kongres IUPAC, London 1963; 2. sastanak Federacije evropskih biokemijskih društava, Beč 1965; Međunarodni simpozij o konstituciji i sposobnostima reagiranja organskih spojeva, Sofija 1966; 5. međunarodni simpozij o kemizmu prirodnih produkata, London 1968; Konferencija EUCHEM o stereokemiji, Bürgenstock 1969. Održao je i niz predavanja u kemijskim društvima i na nekim inozemnim sveučilištima. Kao istaknuti istraživač B. je stekao međunarodni ugled, napose radovima o stereokemiji i kemiji b-aminokiselina, sintezi antibiotika sulforafena i kemiji poliketona. Rezultati njegovih istraživanja citirani su u mnogim priručnicima i udžbenicima. »B. je jedan od onih kemičara koji su, nastavljajući rad V. Preloga, pomaknuli kemijska istraživanja u Hrvatskoj iz tradicionalnog analitičko-anorganskog područja prema organskoj kemiji i kemiji živih bića« (M. Proštenik). B. je član mnogih kemijskih društava u zemlji te engleskog, američkog i nizozemskog kemijskog društva. Član je uredništva časopisa Tetrahedron. God. 1949. dobio je Saveznu nagradu i Orden rada II reda. Za izvanrednog člana JAZU izabran je 1958, a za redovitog 1975.