LENDIĆ, Ivo

LENDIĆ, Ivo, pjesnik i publicist (Janjina, 4. VI. 1908 — Puerto Iguazú, 1. IV. 1982). Klasičnu gimnaziju završio u Dubrovniku 1926, diplomirao psihologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1937. Krhka zdravlja, 1934–36. liječio se u Kraljevici. Uređivao listove Žar 1927–28 (suradnik 1925–29) i Luč 1930–31 (suradnik 1925–40), u Zagrebu u 1930-ima volonterski vodio promidžbeni ured Hrvatske katoličke akcije, supokrenuo 1931. ediciju Moderna socijalna kronika (Mosk; Hrvatsko katoličko akademsko društvo »Domagoj«) – u njoj objavio kulturološku knjižicu U Meksiku (1935; pretisak u: Gospa Guadalupska. Split 2003) i raspravu Psihoanaliza (1938), u kojoj se suprotstavio učenju S. Freuda – 1933. pak mjesečnik za društvena pitanja Naša gruda (dva broja). Pisao kritike hrvatske i talijanske književnosti (Dekadenca Miroslava Krleže. Luč, 1930–31, 9–10; Novi talijanski pripovjedači. Hrvatski narod, 1941, 292), polemizirao s Krležom (Hrvatska straža, 1929–41; urednik 1940–41) objavivši više desetaka članaka o njegovu opusu i listovima te s pripadnicima književne ljevice (A. Cesarec, I. Kozarčanin, M. Pavlek). U nizu eseja iz Rima 1941–43. o odnosu književnosti i vlasti (Hrvatski narod, urednik kulturne rubrike 1941, potom dopisnik) postao najglasnijim zagovornikom »hrvatske duhovne revolucije« u NDH (I. Matičević). U Zagrebu je 1944–45, od 1945. u Austriji, potom u Italiji, gdje piše epistolarnu prozu upućenu A. Juretiću (Božji kotači, 2001), od 1947. u Argentini. — Mladenačke stihove na tragu domaćih uzora u razdoblju moderne skupio je u zbirci Lirika (1930), na koju se motivski (mediteranski krajolik, težački život i vjerska intima) nadovezao i u zbirci Angelusi (1936). Svjetonazornom i poetološkom konzistentnošću, navlastito akribičnom uporabom vezanoga i slobodnoga stiha te funkcionalnom primjenom načela poetike ciklusa, tim je zbirkama zauzeo istaknuto mjesto u hrvatskom pjesništvu XX. st. Unatoč afirmativnoj recepciji, u egzilu je pjesme objavljivao sporadično. Zastupljen u programatskoj zbirci Lirika grude (Zagreb 1934) te u antologijama Pod tuđim nebom (Buenos Aires 1957), Hrvatski Odisej (Zagreb 1980), U sjeni transcendencije (Zagreb 1987), Duša duše hrvatske (Mostar 1988), Skupljena baština (Zagreb 1993), Kip domovine (Zagreb 1996), Mila si nam ti jedina (Zagreb 1998), Pod nebom Bleiburga (Međugorje 1998), Krist u hrvatskom pjesništvu (Split 2007), Molitvenik hrvatskih pjesnika (Zagreb 2008) i Hvaljen budi, Gospodine moj (Zagreb 2009). — Esejima, kritikama i književnim prilozima surađivao u periodicima Narodna svijest (1926), Mladost (1927–28, 1930–31), Narodna politika (1928–29), Selo i grad (1928–33), Euharistijski glasnik (1929, 1937), Hrvatska prosvjeta (1929–30, 1932–36, 1939), Obitelj (1929–31, 1935, 1937), Seljačke novine (1929–30), Nova revija (1930), Danica (kalendar, 1931, 1936), Hrvatska revija (1932, 1936), Krijes (1932–33), Preporod (1932, 1938), Omladina (1933–34, 1936–37), Seljački kalendar (1933), Glasnik sv. Ante Padovanskoga (1934–37, 1941), Kalendar sv. Ante (1935–38, 1941–42), Katolički list (1935), Kalendar Gospine krunice (1936), Naša Gospa Lurdska (1936), Glasnik sv. Josipa (1937, 1940, 1945), Gospa Sinjska (1937), Hrvatska obrana (1937), Katolički svijet (1937), Seljačka omladina (1937), Život s Crkvom (1937), Naša domovina (1938), Morgenblatt (1940), Subotičke novine (1940), Djevojački svijet (1941, 1945), Neue Ordnung (1941–42), Katolički tjednik (1942), Nova Hrvatska (1942), Spremnost (1942–43, 1945), Graničar (1943–44), Za vjeru i dom (1943–44), Croatia (1944), Deutsche Zeitung in Kroatien (1944), Dužnostnik (1944) i Glasnik bl. Nikole Tavelića (1944). U Buenos Airesu objavljivao rijetko, navlastito nakon 1957. zbog bolesti (Glas sv. Antuna, 1947–55, urednik; Hrvatska revija, 1953, Suvremenost Kranjčevića, 1958, 3–4, 1959–61, 1965, München 1972, München—Barcelona 1978, 1982; Studia Croatica, 1964; Nova etapa za konsolidaciju i suradnju u hrvatskoj emigraciji. Hrvatska, 1966, 7). Prilozi su mu objavljivani i posmrtno (Marulić, 1983–84, 1986, 1997, 2002; Crkva u svijetu, 1990; Hrvatska revija, 1990; Zbornik radova o književniku Mili Budaku. Split 1998; Književna kritika o Viktoru Vidi. Zagreb 2006), eseji, pak, članci i polemike skupljeni u izdanju Katolicizam i kultura (2008). S engleskoga je preveo putopis Tri čovjeka u jednom čamcu J. K. Jeromea (Zagreb 1931), s talijanskoga esejističku prozu Gog G. Papinija (Zagreb 1935) i roman Mali starinski svijet A. Fogazzara (Zagreb 1942). Potpisivao se inicijalima, osobito često šiframa (il, Ile, ile, -Ile-, -ile-, ILE, L. I. J.), te inačicama pseudonima Ante Planika, Jan Jinar, Jota Lambda, Vigilans (Vig.) i Vl. Marušin.