IVEKOVIĆ, Mladen

IVEKOVIĆ, Mladen, političar, diplomat i publicist (Zagreb, 1. IV. 1903 — Zagreb, 18. XII. 1970). Gimnaziju polazio u Zagrebu, Brodu na Savi te Varaždinu, gdje je 1922. položio ispit zrelosti. Studij na zagrebačkom Pravnom fakultetu završio 1928. doktoratom, a u Parizu je 1924–25. i 1928–29. studirao na École des hautes études sociales. God. 1930–41. tajnik je Zanatske komore u Zagrebu. Kao član KPJ od 1934. te je godine jedan od pokretača njezina legalnoga lista Pregled, zatim član uredništava Našega kalendara (Zagreb 1935; potpuno uništeno izd. 1936), Odjeka (1935–36), Novoga lista (1937) i Naših novina (1939), a sudjeluje i u organiziranju španjolskih dobrovoljaca. Od 1935. član je Glavnoga inicijativnoga odbora (GIO) Jedinstvene radničke stranke (od svibnja 1938. GIO Radničke stranke), potom 1939. sekretar GIO Stranke radnog naroda Hrvatske. Sudionik u raspravi za sukoba na filozofskoj i književnoj ljevici. Zbog komunističkoga djelovanja dospijeva 1936. pred Sud za zaštitu države i 1938. pred delegirani Okružni sud u Zagrebu, a pritvoren je i 1939. Od te je godine do 1941. član Agitpropa CK KPH, u kojem je posebno zadužen za pokretanje i – kao glavni urednik – 1940. izlaženje ilegalnoga Političkoga vjesnika, preteče Vjesnika (1943–45. također bio urednik), što je bio odgovor KPH na pojavu istoimenoga lista koji je pokrenuo i uređivao R. Bićanić (HSS). U ožujku 1941. uhićen je sa skupinom komunističkih intelektualaca, pa se nakon bijega povlači u ilegalnost; u siječnju 1942. pritvoren je, poslije zatočen u Jasenovcu te u rujnu s A. Hebrangom i dr. oslobođen razmjenom. Na prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću u studenom 1942. izabran je u IO, u kojem je vodio socijalnu politiku do prosinca 1943. U jesen 1943. na čelu je Agitpropa Povjerenstva CK KPH za Slavoniju; od te je godine i vijećnik ZAVNOH-a, u kojem je bio pročelnik Propagandnoga odjela, član Zakonodavne komisije pri Predsjedništvu, član Suda, pomoćnik povjerenika Povjereništva trgovine, obrta i industrije. U Narodnoj vladi Hrvatske ministar je industrije i rudarstva 1945–46. Za II. svjetskoga rata objavljuje brošure Izdajničko i reakcionarno vodstvo HSS-a i narodnooslobodilačka borba (S. l. 1942, nepotpisano), Božidar Adžija, Ognjen Prica, Otokar Keršovani (Mračaj na Kordunu 1944) i Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske (S. l. 1944), predgovor i sjećanje u knjižici Koncentracioni logori (S. l. 1944, pretisak Zagreb 1986), a priredio je i uvodom popratio knjigu Sabor u Topuskom (Crna Lokva 1944, Zagreb 1945²), pretežno dokumentirani prikaz trećega zasjedanja ZAVNOH-a. U to je doba pisao i ratni dnevnik, kojega je dio o borbama na Neretvi i Sutjesci te sudbini I. G. Kovačića i V. Nazora tiskan pod nazivom Nepokorena zemlja (1945, gotovo u potpunosti uništeno). Nakon rata član je Ustavotvorne skupštine u Beogradu te do 1963. zagrebački zastupnik u Saveznoj narodnoj skupštini. Osim toga bio je 1946–47. stalni predstavnik vlade FNRJ pri Međusavezničkoj agenciji za reparacije u Bruxellesu, član jugoslavenske delegacije na Konferenciji ministara vanjskih poslova u Londonu 1946. i Moskvi 1947, poslanik FNRJ u Rimu 1947–52. te Bonnu 1952–56, podsekretar u Državnom sekretarijatu za vanjske poslove 1956–58 (vodio delegaciju FNRJ na zasjedanju UN u New Yorku 1956), član i predsjednik Upravnoga odbora TANJUG-a 1958–63. i predsjednik Saveznoga vijeća Savezne narodne skupštine od 1958. do umirovljenja 1963. God. 1959. izabran u CK SKH. Vodio je jugoslavenske parlamentarne delegacije u Japan i Kambodžu 1960, Italiju 1961, Brazil 1962. te na Cipar 1969. Od 1963. živio u Zagrebu, gdje je 1965–66. predavač na Fakultetu političkih nauka. Pod kraj života bio je član Savjeta federacije, član Predsjedništva Republičke konferencije SSRNH i predsjednik njezine komisije za međunarodnu društveno-političku suradnju. — Njegov prikaz prvoga kongresa kulturnih i javnih radnika u Topuskom 1944. tiskan je kao knjižica Inteligencija Hrvatske u borbi (1964), a posebno se ističe opsežna sinteza Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1–2 (1970), kojoj je bio redaktor i autor glavnih prinosa. Surađivao je člancima, kritikama, studijama i polemikama o socijalnim, kulturnim i političkim temama u novinama, časopisima, kalendarima i zbornicima Glasnik Ferijalnog saveza (1923), Književnik (1930–34), Literatura (1932–33), Stožer (1932–34), Kultura (1933), Nova Danica (1934), Pregled (1934–35), Naš kalendar (1935–36), Odjek (1937–38), Naše novine (1939), Politički vjesnik (1939–40; Vjesnik, 1943–46, 1955–69), Srpska riječ (1944), Žena u borbi (1945), Borba (1946, 1961–67), Međunarodna politika (Beograd 1952, 1957–62, 1964–67, 1970), Komunist (Beograd 1957, 1962, 1964–67), Oslobođenje (1957–60), Jugoslovenska armija (Beograd 1958), Narodni list (1958; Večernji list, 1959), Vjesnik u srijedu (1959, 1967, 1970), V. Stopar, Vjesnik 1940–1960 (Zagreb 1960), Četrdeset godina, 2–4 (Beograd 1960), Hercegovina u NOB (Beograd 1961), Politika (1961), Literaturnaja gazeta (Moskva 1962), Primorski dnevnik (1963), Kulturni radnik (1964), Narodna armija (Beograd 1964), Putovi revolucije (1964), Telegram (1964–65, 1967), Bihaćka republika, 1 (Bihać 1965), Tito u zapisima savremenika (Zagreb 1965), Teorija in praksa (Ljubljana 1967), Politička misao (1968), Naše teme (1969), Topusko (Zagreb 1969), Peta zemaljska konferencija Komunističke partije Jugoslavije (Zagreb 1972), Svjetlo Banije (Zagreb 1972). Gradivo o Ivekovićevu djelovanju 1963–70. te rukopisi Hrvatska lijeva inteligencija, Osam predratnih godina i Likovi palih boraca iz 1941. čuvaju se u HDA. Nekoliko je njegovih ratnih crteža i akvarela pohranjeno u Hrvatskom povijesnom muzeju, gdje su i dokumentarni filmovi koje je snimio u partizanima. A. Augustinčić izradio je 1928. njegov brončani portret, koji se nalazi u Galeriji Antuna Augustinčića u Klanjcu. Služio se pseudonimima i šiframa Dr. M. I., I., Ivan Mladenović, Kid, Luka Koren, M., M. B., M. I., Sav., Spektator, T., Viator.