LEROTIĆ, Zvonko

LEROTIĆ, Zvonko, sociolog (Vrbanja, 17. X. 1938). U Zagrebu maturirao u Interdijecezanskoj klasičnoj gimnaziji 1958, diplomirao u Filozofskom institutu Družbe Isusove 1962. i na Filozofskom fakultetu 1967 (filozofija i sociologija) te doktorirao 1976. tezom Suvremene teorije o društvu i izgradnja nacija na Fakultetu političkih nauka (poslije Fakultet političkih znanosti, FPZ). God. 1967/68. gimnazijski profesor u Karlovcu, 1968. asistent, 1977. docent, 1982. izvanredni i od 1986. do umirovljenja 2006. redoviti profesor opće i političke sociologije na FPZ, na kojem je 1998. supokrenuo poslijediplomski studij Hrvatska i Europa. Utemeljitelj 1998. i do 2003. voditelj studija novinarstva na Hrvatskim studijima te koordinator i voditelj 2000–04. interdisciplinarnoga poslijediplomskoga studija Zagrebačkoga sveučilišta i Sveučilišta Panthéon-Assas (Pariz 2). Bio je savjetnik predsjednika RH 1991–94, dopisnik Hrvatske izvještajne novinske agencije iz Washingtona 1994. i član Povjerenstva Vlade RH za pitanja sukcesije bivše SFRJ 1995–2000. Autor je knjiga Nacija (1977, 1984²), Načela federalizma višenacionalne države (1985) i Jugoslavenska politička klasa i federalizam (1989), tiskanih u Zagrebu, u kojima je razvio izvornu ideju tzv. simbiotičkoga federalizma, u kojem se konstituirane nacije udružuju u federaciju utemeljenu na ideji konsenzusa. Surađivao u periodicima i zbornicima Kulturni radnik (1966–67, 1969, 1971, 1974–76, 1978, 1981), Naše teme (1967, 1984–86, 1989), Politička misao (1969, 1971, 1974–75, 1977–79, 1983, 1985–86, 1995–97), Revija za sociologiju (1971, 1973–74; urednik 1971–73), Pogledi (1982–83), Religija i nacija (Zagreb 1984), Zbornik Trećeg programa Radio Zagreba (1987, 1989), Ethnicity Today (Ljubljana 1988), Odjek (1988), Yugoslavia – A Fractured Federalism (Washington 1988), Nova Matica (1990), Duhovna obnova Hrvatske (Zagreb 1992), Croatian International Relations Review (1995–96), Crkva u svijetu (1997), Državnost (1997), Crkva u uvjetima modernoga pluralizma (Split 1998), Etničnost, nacija, identitet – Hrvatska i Europa (Zagreb 1998), Ljetopis HAZU (2005), u Leksikonu temeljnih pojmova politike (Zagreb 1990, Sarajevo 1994²), Općoj enciklopediji LZ te u Danasu i Vjesniku, radijskim i TV emisijama. Autor je predgovora u knjigama Nacionalno pitanje u Jugoslaviji I. Banca (Zagreb 1988) i Politika bez morala? V. Zsifkovitsa (Zagreb 1996) te pogovora u knjizi Neokonzervativizam – autobiografija jedne ideje I. Kristola (Zagreb 2004). Bio član Međunarodnoga politološkoga društva 1990–2005. — Suosnivač Hrvatskoga socijalno-liberalnoga saveza (predsjednik IO, poslije Hrvatska socijalno-liberalna stranka) 1989. i Hrvatskoga vijeća Europskoga pokreta 1990. Služio se pseudonimom Mate Mersin.