LIVACIC GAZZANO, Ernesto Andrés

traži dalje ...

LIVACIC GAZZANO, Ernesto Andrés (Livačić), književni povjesničar, pedagog i pisac (Punta Arenas, 22. III. 1929 — Santiago, 29. V. 2007). Potomak hrvatskih iseljenika. Završio salezijanski licej u Punta Arenasu 1946. te u Santiagu diplomirao španjolski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Čileanskoga sveučilišta 1951. i magistrirao na Katoličkom sveučilištu 1974. U Santiagu radio u srednjim školama do 1965. i u Ministarstvu odgoja i naobrazbe do 1970. te na Katoličkom sveučilištu predavao španjolsku srednjovjekovnu književnost 1955–94 (vodio Institut za književnost 1984–88); professor emeritus od 1995. Autor je i suautor udžbenika i priručnika iz književne povijesti i španjolskoga jezika te zbirka pripovijedaka i eseja Historias para Navidad (Santiago 1957), Cuatro cuentos australes (Santiago 1983; izvadak u prijevodu u Mogućnostima, 1996, 7–9) i El futuro es tuyo (Bogotá 1983, 1985²). Surađivao u izdanjima Educación particular en Chile (1971), Educación particular y escuela nueva (1973), Educación y participación en Chile (1973), Iglesia y educación en el futuro de América Latina (Bogotá 1987), Poesía religiosa chilena contemporánea (1995) i Educación, vocación y compromiso (2000) te u periodicima Política y espíritu (1958, 1975), Boletín de pedagogía cristiana (1959), Teología y vida (1964), Boletín informativo flandes (1968), Revista de educación (1970, 1974, 1994), Aisthesis (1972), Pensamiento y acción (1974, 1976), Revista de pedagogía (1981, 1983, 1985, 1988, 1994, 1996), Presencia (1984, 1990), Perspectiva educacional (Valparaíso 1994) i Revista de la Universidad Metropolitana de ciencias de la educación (1995), tiskanima uglavnom u Santiagu. Priredio je desetak antologija i više djela svjetskih klasika, čileanskih i južnoameričkih pisaca. Radovima o čileanskim piscima hrvatskoga podrijetla surađivao u časopisima Studia Croatica (Buenos Aires 1979–80, 1986), Forum (1996), Mogućnosti (1996), Dubrovnik (1999, 2004), Književna Rijeka (2004) i Most (2006) te u knjizi Hrvatska–Čile (Zagreb 2000). Autor je predgovora u izdanjima Hrvati u Čileu D. Mataića Pavičića (Zagreb 1998) i Ludi Keko. Luka Milić N. Mihovilovića Rajčevića i D. Mihovilovića Tessiera (Split 2005). U Santiagu suorganizirao prvu izložbu knjiga čileanskih autora hrvatskoga podrijetla 1986. te bio predsjednik Čileansko-hrvatskoga instituta za kulturu 1989–90. Redoviti član čileanske Akademije za jezik od 1983, dopisni član HAZU od 1997, počasni član Udruge za povijest obrazovanja od 1994. i počasni doktor Sveučilišta Magallanes u Punta Arenasu od 1999. Dobio čileansku Nacionalnu nagradu za naobrazbu 1993.

DJELA (izbor): Literatura chilena (suautor A. Roa Bleck). Santiago 1955. — Literatura española, 1–2. Santiago 1961–1962. — Bases para el diseño de un proyecto educacional para Chile, en el contexto de una politica global. Santiago 1974. — La ruta literaria del Cid. Santiago 1978. — Historia de la literatura de Magallanes. Punta Arenas 1988. — Hacia una renovación educativa hoy (suautor E. Salman). (Santiago) 1993, 1994².
 
LIT.: J. Ljubetić: Ernesto Livačić – Priče s juga. Mogućnosti, 43(1996) 7/9, str. 31–33. — Isti: Čileansko-hrvatski pisci. Forum, 36(1997) 7/8, str. 1048, 1056. — Biografije novih članova Akademije. Ljetopis HAZU, 1998, 101, str. 483. — T. Tarle: Ernesto Livacic Gazzano. Most, 2006, 1/2, str. 91–95. — (Nekrolozi): Anales de literatura chilena (Santiago), 8(2007) 8, str. 358–359. — P. Šimunović, Ljetopis HAZU, 2007, 111, str. 487–489. — T. Tarle, Novi list, 61(2007) 2. VI, str. 18. — J. Ljubetić, Hrvatski iseljenički zbornik, 2008, str. 105–114. — Homenaje a Ernesto Livacic Gazzano. (Santiago) 2011. — J. Caiceo Escudero: https://historia.fcs.ucr.ac.cr/congr-ed/chile/ponencias/caiceo_escudero.doc (11. IV. 2011).
 
Ivana Šiprak (2013)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LIVACIC GAZZANO, Ernesto Andrés . Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/11864>.