PARLOV, Mate

PARLOV, Mate, boksač (Split, 16. XI. 1948 — Pula, 29. VII. 2008). Srednju školu završio u Puli 1968, diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Rijeci 1976. i na Fakultetu za fizički odgoj u Beogradu 1984. Ugostitelj u Puli od 1979. Boksom se bavio od 1964. kao član Boksačkoga kluba »Pula« (treneri A. Banovac i A. Buršić). Ljevak, isprva nastupao u srednjoj kategoriji, od 1971. u poluteškoj, a na kraju karijere 1979–80. u lakoteškoj. Kao amaterski boksač za državnu je reprezentaciju nastupao 1967–74, osam godina za redom (1967–74) bio je prvak države i višestruki prvak Balkana, 1967. i 1969. osvojio trofej Zlatnu rukavicu. Sudjelovao je na Olimpijskim igrama (OI) u Ciudad de Méxicu 1968, osvojio srebrnu medalju na Europskom prvenstvu u Bukureštu 1969, zlatnu na europskim prvenstvima u Madridu 1971. i Beogradu 1973, na OI u Münchenu 1972. te na prvom Svjetskom prvenstvu u Havani 1974. Te godine započeo je profesionalnu karijeru (trener i menadžer B. Kramaršić); naslov europskoga prvaka osvojio 1976. u Beogradu pobijedivši D. Adinolfija, potom ga tri puta obranio, a naslov svjetskoga prvaka u organizaciji Svjetskoga boksačkoga vijeća (WBC) u srpnju 1978. u Milanu pobjedom nad M. Á. Cuellom (naslov izgubio u prosincu 1978. u Marsali od M. Johnsona). Nakon boksačke karijere trener, pod vodstvom kojega je državna reprezentacija na OI u Los Angelesu 1984. osvojila zlatnu (A. Josipović), srebrnu (R. Redžepovski) i dvije brončane medalje (A. Salihu, M. Puzović). U amaterskoj je konkurenciji u 291 borbi pobijedio, 13 puta izgubio, a šest puta boksao neodlučeno, u profesionalnoj 24 puta pobijedio, tri borbe izgubio te dva puta boksao neodlučeno. Borba protiv G. Carrilla u finalu OI u Münchenu slovi kao jedna od najljepših u svjetskom boksu. U SN reviji (1983–84, 354–385) priređen je feljton o njem Treći udarac gonga s biografijom u stripu. Dobio je priznanje WBC za velik prinos boksu 2006. Dom sportova u Puli nosi njegovo ime od 2008.