BALOVIĆ, Marko

BALOVIĆ, Marko, prepisivač tekstova (Perast, 20. III 1683 — Perast, 29. VIII 1732). Jedan od sinova Matije Andrijina (1633–1716). Imao je šestero djece, među kojima su se istaknuli Andrija, pjesnik i povjesničar Perasta te Josip, zastupnik grada. I B. je u Perastu obavljao iste dužnosti i bavio se pomorskom trgovinom putujući po Dalmaciji, Albaniji i Bliskom istoku (1715–1732). Istaknuo se kad je u vrijeme oskudice hrane u Boki kotorskoj 1716. (za mletačko-turskog rata 1714–1718) nabavio pšenicu. Na putovanju u Drač 1728. doživio je napad dvaju ulcinjskih brodova te bio teško ranjen. Zapis njegova brata Tripa o tom događaju neki su pisci (I. Zloković, J. Ravlić) shvatili kao podatak o njegovoj smrti, što je poslije opovrgnuto podacima iz Matice umrlih u Perastu (M. Milošević). Tako je podatak o njegovoj smrti (1728) naveo Ravlića da posumnja kako je B. prepisao ili dao prepisati te godine rukopis Osman. Spieuan po Prisuietlom Gospodinu Xivu Gundulicu ... Godiscta 1621 A pripisan od mene Marcka Balovica Godiscta MDCCXXVIII (Arhiv Balović, Arhiv JAZU u Zagrebu). Pomoću grafološke ekspertize Ravlić je utvrdio da taj prijepis te rukopis poznat pod naslovom Rieči pisma (u istom Arhivu, a pripisan Marku) nisu pisani istom rukom. Kako prema genealogiji Balovića 1728. nije bilo drugog Marka u obitelji, Milošević drži da je Gundulićevo djelo prepisao ili dao prepisati upravo ovaj Marko. B. se u znanosti (R. Rotković) navodi kao sastavljač (prepisivač) rukopisa Rieci pisma (ili pisca), djela bogata osmeračkim pjesničkim tekstovima, koje je naziv dobilo kasnije prema naslovu replike Rieci pisma. Ta se replika pri kasnijem uvezivanju ispremiješana teksta Gospina plača našla na početku rukopisa. Uz tekst Plača, koji je samo jedna varijanta tzv. mlade skupine »plačeva«, poznatih u starijoj hrvatskoj književnosti od Raba do Budve (najstariji poznati matični tekst je u Osorsko-hvarskoj pjesmarici iz 1530), tu se nalazi i osmerački tekst Misterija s mučilima. Balovićev je prijepis najstarija poznata varijanta bokokotorske skupine hrvatskih pasionskih tekstova, osuvremenjena jezika i nekih zajedničkih karakteristika s izravnim prijepisima (npr. onaj Nikole Mazarovića iz 1783) ili varijantama iz te skupine (Petra Kinka iz Kotora, 1756, kapetana Ivana Nenadića iz 1798. i Vulovićev rukopis Plača nepoznata datuma). M. Pavić je Balovića nazvao piscem i slikarom (iluminatorom). On drži da je B. sâm ukrasio svoj rukopis crtežima i obiteljskim grbom.