LJUBIĆ, Kažimir

traži dalje ...

LJUBIĆ, Kažimir (Kazimir), političar i upravno-gospodarski pisac (Makarska, 4. III. 1835 — Makarska, 30. VIII. 1897). Kao svećenički kandidat Splitsko-makarske biskupije u Splitu 1845–51. polazio državnu gimnaziju, a 1851–53. školovao se u Biskupskom sjemeništu. U krugu đačkoga društva »Pobratimi« odn. Regimente »Ne boj se«, inicijatora M. Pavlinovića, učvrstio je svoja hrvatska narodno-preporodna uvjerenja. Bogoslovni studij polazio je 1853–56. pri Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Zadru te u franjevaca u Makarskoj 1857, kad je i zaređen za svećenika. Do 1866. u Makarskoj je bio koralni vikar konkatedralnoga kaptola i gradski župni pomoćnik, 1866–68. upravitelj župe Makar–Kotišina. Od 1868. posvetio se političkomu i javnomu radu u Zadru. Ondje je 1868–77. bio tajnik Matice dalmatinske (izabran na Pavlinovićev prijedlog), a 1870–71. i urednik Narodnoga lista, koji je snažnije usmjerio u hrvatskom duhu. Kao kandidat Narodne stranke (poslije Narodna hrvatska stranka) te od 1892. Hrvatskoga kluba bio je 1870–76. zastupnik u Dalmatinskom saboru u kuriji vanjskih općina Vrgorca, Makarske i Metkovića, 1876–83. i 1884–95. zastupnik Makarske u kuriji gradova, 1872–80. prisjednik, a 1884–94. i tajnik Zemaljskoga odbora te član Molbeničkoga odbora. God. 1877–81. ravnatelj Građanske škole u Makarskoj, 1881–84. profesor i ravnatelj Građanske škole u Šibeniku. Za izborne reforme 1873. kritizirao je kompromisno držanje tzv. bečke peterice te se pridružio skupini onih koji su oštro osudili nepoštovanje zakona zastupnika S. M. Ljubiše. Za ustanka u BiH 1875–78. član zadarskoga i makarskoga Odbora za prikupljanje priloga za pomoć izbjeglicama i stradalnicima. U saborskoj raspravi o školskom proračunu 1892. podupro je prijedlog J. Biankinija o jasnu i nedvosmislenu nazivu hrvatskoga jezika u pučkoškolskim čitankama; nakon prihvaćanja protuprijedloga zastupnika Srpske stranke A. Pugliesija da se u čitankama uz hrvatski jezik i narodnost spominju i srpski, uz Biankinija, J. V. Perića, S. Buzolića, J. Paštrovića i M. Šarića istupio je iz kluba Narodne hrvatske stranke te osnovao Hrvatski klub, postavši mu predsjednikom. Klub je, pod geslom »čisto hrvatskim pravcem i odlučnim radom k sdruženju«, ne sustežući se isticao potrebu sjedinjenja Dalmacije i Hrvatske na temelju hrvatskoga državnoga prava i njihovo željezničko povezivanje, uvođenje hrvatskoga jezika u javne urede te promicanje zanemarenih gospodarskih interesa Dalmacije. Takvim gledištima približio se dalmatinskim pravaškim skupinama – zadarskoj I. Prodana te splitsko-dubrovačkoj A. Trumbića i F. Supila – i 1894. sudjelovao u njihovu ujedinjenju u jedinstvenu dalmatinsku Stranku prava, kojoj je Ljubić od 1895. do kraja života bio predsjednik, djelujući osobito kao predsjednik njezina odbora za Makarsku i Primorje. — Snažno je podupirao afirmaciju hrvatskoga jezika u javnom životu, napose u pučkim i pomorskim školama te gimnazijama. U saborskim raspravama služio se isključivo hrvatskim, a još 24. X. 1865. bio je prihvaćen njegov prijedlog o porabi hrvatskoga u radu makarskoga općinskoga vijeća (od 1993. Dan grada Makarske). Potaknut pomanjkanjem stenografa za hrvatski jezik u Dalmatinskom saboru, osmislio je izvorni hrvatski stenografski sustav te 1863. sastavio danas izgubljen rukopis Izvorni hrvatski hitropis. Kao tajnik Zemaljskoga odbora bio je autor gotovo svih pokrajinskih zakona, osim financijskih, a kao član Molbeničkoga odbora pripremao je predmete za saborske sjednice, zauzimajući se za otvaranje škola u siromašnijim mjestima, izdavanje priručnika za poljodjelstvo, uspostavu željezničke pruge od Knina do Splita s ograncima za Zadar, Šibenik i Trogir, izgradnju ceste od Imotskoga prema moru te od Novih Sela preko Vida do Metkovića, uređenje toka Neretve, isušivanje (Rastok, Solinsko blato), gradnju mostova, pomoć siromašnim općinama, održavanje javnoga reda i sigurnosti u nekim sjevernodalmatinskim općinama te pomoć Hrvatskomu starinarskomu društvu u Kninu. Kao tajnik Matice dalmatinske zagovarao je njezino spajanje s MH, u Narodnom listu 1869–77. tiskao izvješća s godišnjih skupština te 1870–77. uređivao Narodni koledar, u kojem je objavljivao pučkoprosvjetne članke iz poljodjelstva, povijesti i medicine. Zauzimajući se za očuvanje staroslavenske službe, sam ju je prakticirao od 1881. Podupro je inicijativu za podizanje spomenika A. Kačiću Miošiću u Makarskoj 1885. i bio na čelu Odbora za prikupljanje prinosa. Vrstan poznavatelj upravnoga ustroja, napisao je priručnike za uredsko poslovanje Ručna knjiga za obćinare (1868), Perovodja obćeni hrvatski (1869) i (Nova) Ručna knjiga za obćinske upravitelje (1878). Oslanjajući se na popise stanovništva, priredio je izdanja Statistika obćina Kraljevine Dalmacije (Zadar 1882) i Statistika pučanstva u Dalmaciji (Zadar 1885), a prema djelu P. Mantegazze napisao knjižicu Zdravstvo za puk (Zadar 1870). — Jedan od ključnih političara druge pol. XIX. st. u Dalmaciji, Ljubić je bitno pridonio njezinoj modernizaciji te hrvatskoj nacionalnoj homogenizaciji i političkoj integraciji. U Makarskoj mu je posvećen skup i izložba u Gradskom muzeju 1997.

DJELA: Ručna knjiga za obćinare, za obćinske upravitelje i perovodje (suautor S. Ivićević). Zadar 1868. — Perovodja obćeni hrvatski. Zadar 1869. — (Nova) Ručna knjiga za obćinske upravitelje. Zadar 1878.
 
LIT.: J. Biankini: O upravi Dalmacije. Govori izrečeni na Dalmatinskom saboru godine 1892. Zadar 1892, 72–73. — Jedno pismo Eugena Kvaternika. Narodni list, 35(1896) 42, str. 2 — (Nekrolozi): Agramer Tagblatt, 12(1897) 199, str. 2–3; Katolička Dalmacija, 28(1897) 69, str. 3; Narodni list, 36(1897) 69, str. 1–2; 70, str. 1; 71, str. 2; 72, str. 1–2; 73, str. 2; 74, str. 1–2; 75, str. 2; Prosvjeta, 5(1897) 17, str. 541; Smotra dalmatinska, 10(1897) 70, str. 2; Vienac, 29(1897) 37, str. 600. — N. Alačević: Slavni i zaslužni muževi. Spljet 1910. — Kažimir Ljubić. Narodni list (jubilarni broj), 51(1912) 1. III, str. 9–10. — P. Karlić: Matica dalmatinska. Zadar 1913, 85–86, 93–95, 101, 103–104, 111–114, 138–139. — A. Palavršić i B. Zelić: Korespondencija Mihovila Pavlinovića. Split 1962. — I. Perić: Dalmatinski sabor 1861–1912 (1918) god. Zadar 1978, 51, 63, 108, 110, 122–126, 141, 145, 218–222. — T. Macan: Miho Klaić. Zagreb 1980. — N. Stančić: Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji. Zagreb 1980. — B. Zelić-Bučan: Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i don Mihovil Pavlinović. Split 1992. — Don Kažimir Ljubić. Makarski zbornik, 3. Makarska 1998. — M. Diklić: Matica dalmatinska od osnutka do ujedinjenja s Maticom hrvatskom (1862–1912). Zadarska smotra, 51(2002) 1/3, str. 146–149. — J. Vrandečić: Dalmatinski autonomistički pokret u XIX. stoljeću. Zagreb 2002. — Hrvatsko stenografsko društvo 1882–2002. Zagreb 2008, 50–51, 107. — Z. Rados: Hrvatska književnost u Zadru u vremenu austrijske uprave. U: Zadar za austrijske uprave. Zadar 2011. — M. Diklić: Stranka prava u Dalmaciji krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. U: Pravaštvo u hrvatskome političkom i kulturnom životu u sučelju dvaju stoljeća. Zagreb 2013. — M. Trogrlić i N. Šetić: Dalmacija i Istra u 19. stoljeću. Zagreb 2015.
 
Marko Trogrlić (2018–2021)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

LJUBIĆ, Kažimir. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/11972>.