LUKŠIĆ, Abel

LUKŠIĆ, Abel, tiskar, nakladnik i publicist (Karlovac, 26. VII. 1829 — Rijeka, 16. VIII. 1901). Školovao se u Rakovcu, kao vojnik sudjelovao u revolucionarnim zbivanjima 1848–49, poslije bio financijski službenik. U Karlovcu je 1861. osnovao Tiskarski i književni zavod te izdavao novine, poučne knjižice, kalendare, književna i publicistička djela i reprodukcije, a u svojoj knjižari prodavao je i izdanja drugih nakladnika. Uza suradnju I. Trnskoga, S. Fabkovića, Đ. Deželića, M. Bogovića, M. Pucića, A. Šenoe i R. Lopašića, pokrenuo je, izdavao i uređivao prvi hrvatski ilustrirani beletrističko-poučni list Glasonoša (1861–64), pučki kalendar Prorok (1863–64) i zabavno-poučni almanah Vilinski darovi (1863); tiskao i Pucićeve Pjesne (1862), Vršidbu J. Sundečića (1862), Sveobće izložbe za obrtnost i ratarstvo J. Vranyczányja Dobrinovića (1862) i Kriesnice Trnskoga (1863–1865). Tiskarske uratke izlagao je na Svjetskoj izložbi u Londonu 1862, bio nagrađen srebrnim medaljama za tisak i nakladu na Prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj izložbi u Zagrebu 1864. Nakon njegova odlaska u Beč 1864. tiskaru je vodio D. Kostinčer, a 1866. prodana je D. Bokauu, koji je premješta u Zagreb. U Beču je Lukšić do 1865. nastavio izdavati Glasonošu, objavljivao časopis Slavische Blätter (1865–66; urednik Šenoa) i osnovao Sveslavensko umjetničko društvo 1868. Ondje je kao inspektor i organizator hrvatskoga odsjeka Svjetske izložbe 1873. objavio brošure Weltausstellung 1873 in Wien. Verzeichniss der Aussteller aus Kroatien und Slavonien (1873) i Statistische Skizze der volkswirthschaftlichen und intellectuellen Verhältnisse des Königreiches Kroatien-Slavonien (1874). Bio je vlasnik i odgovorni urednik lista Agramer Nachrichten (1872) te autor izdanja Die Autonomie der Stadt Triest (Beč 1865), Bosnien und die Herzegovina (Prag 1878), Hartman’s illustrirter Führer von Agram nebst Reisebegleiter durch Kroatien und Slavonien (Zagreb s. a.) i Reiseführer durch Kroatien und Slavonien (Zagreb 1893). Djelovao i kao impresario, novinski urednik u Bugarskoj te prevoditelj u Rusiji. — Njegova kći Marijana (Bedeković, Lukšić-Bedeković, Vanda, Vana; rođ. 1864) u Zagrebu je učila glumu u Ivke Kralj-Milarov, u Beču polazila privatnu glumačku školu 1882. i tečaj na Konzervatoriju te isprva nastupala u komičnim ulogama u Danskoj i Švedskoj. Debitirala 1888 (Berliner Theater) u Demetriusu F. Schillera te se istaknula uz J. Kainza u salonskom (A. Dumas ml., Dama s kamelijama) i klasičnom repertoaru (Schiller, Maria Stuart); s ansamblom gostovala u Sankt Peterburgu 1891. i bila na američkoj turneji. Potom nastupala po Njemačkoj i Europi s Meiningenskom dvorskom kazališnom družinom, a 1898–1903. u Beču (Kaiserjubiläums-Stadttheater), zapaženo u ulozi Mercije (W. Barrett, U znaku križa) 1898. te u Kölnu vodila vlastitu dramsku školu. U ulozi Fedore V. Sardoua nastupila je u zagrebačkom HNK 1905, u njemačkom kazalištu u Osijeku 1907. te na poticaj N. Andrića, kao pridružena članica ansambla osječkoga HNK, u Varaždinu i Karlovcu. — Abelovi su bratići trgovci Petar (1835–1910), suutemeljitelj 1872. i član uprave Karlovačke štedionice i predsjednik Prvoga hrvatskoga pjevačkoga društva »Zora« 1872–74. te otac istraživača Napoleona i slikara Huga, i Melkior (1836–1916), karlovački gradski zastupnik i predsjednik Društva za poljepšanje grada 1902–04, skupljač starina i darovatelj Gradskoga muzeja, te istraživač Albert (1841–1871).