Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

LUKIĆ, Darko (Darivoj), pijanist i pedagog (Osijek, 16. I. 1922 — Zagreb, 23. IX. 1974). Sin generala Mihajla. Glasovir učio u Elze Hankin u Muzičkoj školi u Osijeku, potom u Zagrebu u E. Vaulina u srednjoj školi Muzičke akademije te od 1945. na Muzičkoj akademiji u S. Stančića, u kojega je diplomirao 1949. Usavršivao se u Marguerite Long i J. Févriera u Parizu 1955–56. Od 1951. asistent i od 1952. do kraja života redoviti profesor na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Prvi put nastupio u Osijeku uz Osječku filharmoniju 1931 (Koncert za glasovir i orkestar u d-molu W. A. Mozarta). Intenzivnu mu koncertnu karijeru, započetu zapaženim nastupima nakon studija, obilježuju mnogobrojni koncerti u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i Skoplju, na Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu. Usporedno se afirmirao u inozemstvu, gostujući u koncertnim dvoranama u Parizu, Londonu, Budimpešti, Varšavi, Salzburgu i Magdeburgu te na turnejama u Čehoslovačkoj, Norveškoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, SSSR-u, Kanadi, Kini i zemljama Južne Amerike. Repertoar njegovih solističkih recitala uključivao je djela od razdoblja klasike do prve pol. XX. st., a osobito se istaknuo interpretacijama romantičara (F. Chopin, F. Liszt, J. Brahms) i impresionistâ (C. Debussy). Često je izvodio glazbu hrvatskih skladatelja, među njima J. Raffaellija (snimljeno na LP ploču Antologija hrvatske glazbe, 2, Jugoton, 1973), B. Kunca, B. Papandopula, M. Cipre, M. Kelemena i N. Njirića. Njegov bogat koncertantni repertoar, u kojem se isticala interpretacija Koncerta za glasovir i orkestar u a-molu E. Griega (snimljeno na LP ploču, Jugoton, 1964), obuhvaćao je glasovirske koncerte Liszta (br. 1, u Es-duru), L. van Beethovena (br. 2, u B-duru; br. 5, u Es-duru), S. Rahmanjinova (br. 2, u c-molu), M. Ravela (u G-duru), B. Bartóka (br. 3; hrvatska praizvedba 1954), S. Prokofjeva (br. 1, u Des-duru) i S. Šuleka (br. 2) te Konzertstück za glasovir i orkestar u f-molu, op. 79, C. M. von Webera. Nastupao je uz domaće (Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar RTV Zagreb, Gradski orkestar Dubrovnik) i inozemne orkestre pod ravnanjem glasovitih dirigenata. Kao komorni glazbenik istaknuo se u Zagrebačkom klavirskom duu s J. Muraijem (Mozartov Koncert br. 10 u Es-duru za dva glasovira, 1965; Koncert za dva glasovira G. Bacewicza, 1970) i Klavirskom triju Radio-Zagreba (N. Viczey violina, F. Ritter violončelo) te prateći pjevače, osobito V. Ruždjaka (snimljeno na ploču, Produkcija gramofonskih ploča RTV Beograd, 1972), Marijanu Radev, Dragicu Martinis, Anku Jelačić i N. Geddu, te violinista R. Lorkovića. Isticao se kao pijanist svestrane glazbene kulture i virtuozne tehnike, precizna i jasna izraza. Njegove interpretacije odlikovale su se stilskom dotjeranošću te nadasve studioznim, produhovljenim i sugestivnim pristupom djelu. Snimao je za domaće i inozemne (Vega Records, Tiempo Records) diskografske tvrtke. U Fonoodjelu Hrvatskoga radija sačuvano je oko 150 snimka njegovih interpretacija. Objavljena mu je autorska LP ploča Darko Lukić. In memoriam (Jugoton i Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 1977). Priredio i redigirao te u Muzičkoj nakladi u Zagrebu tiskao notna izdanja skladba Mozarta (Fantazija d-mol, 1959, 19812; Rondo u D-duru, 1960, 19812) i Beethovena (Šest laganih varijacija, G-dur, 1959; Rondo C-dur, 1960). Surađivao na RTV Zagreb 1960–74. kao autor emisija posvećenih skladateljima i interpretatorima (Beethoven, P. I. Čajkovski, Debussy, Mozart, V. Lisinski, Stančić). Ostavština mu se čuva u kćeri Marine Lukić-Vučić u Zagrebu. Njegovo ime nose od 1974. tribina mladih glazbenih umjetnika u Zagrebu (i njezina nagrada) i od 1976. memorijal u Osijeku, bijenalni susret mladih pijanista. Dobio je nagrade »Milka Trnina« 1960. i Općine Sisak 1969.

LIT.: N. Devčić (-nd-): Produkcija Muzičke škole Lisinski. Večer, 20(1939) 5545, str. 7. — L. Šafranek Kavić (L. Š. K.): Veče klavirskih koncerata s orkestrom. Zagrebački list, 2(1940) 385, str. 2. — L. Županović (lž): Suvremena djela u interpretaciji Državnog simfonijskog orkestra. Vjesnik, 15(1954) 2. XII, str. 6. — A. Tomašek: Dinamični Čajkovski. Ibid., 23(1962) 22. XII, str. 5. — Đ. Šaula: Jedan nezaboravni Grieg. Novi list, 17(1963) 19. I, str. 3. — N. Turkalj: Darko Lukić. Telegram, 6(1965) 12. II, str. 7. — K. Kos: (Nastup Darka Lukića). Večernji list, 9(1967) 5. V, str. 9. — N. Turkalj: Lukić s rumunjskom filharmonijom. Ibid., 12(1968) 1. XI, str. 7. — I. U.: Aplauz i plakete Veri Grozaj i Darku Lukiću. Jedinstvo, 24(1969) 1041, str. 11. — A. Reiching: Komorni ugođaji. Večernji list, 14(1970) 13. VIII, str. 6. — A. Tomašek: Tehnika u službi izraza. Vjesnik, 31(1970) 29. IV, str. 5. — K. Kovačević: Uzorna ostvarenja. Borba, 51(1972) 24. VIII, str. 7. — -vć-: Recital Darka Lukića. Dubrovački vjesnik, 22(1972) 7. VII, str. 5. — V-ć: Koncert Zagrebačkog klavirskog dua. Ibid., 25. VIII, str. 7. — -vć-: Nanut-Lukić. Ibid., 13. X, str. 5. — (Nekrolozi): T. Rožanković, Jedinstvo, 29(1974) 1320, str. 11. — N. Turkalj, Politika (Beograd), 71(1974) 25. IX, str. 8. — J. Murai: Legenda glazbe i glasovira. Vjesnik, 45(1984) 24. IX, str. 6. — K. Kovačević: Hrvatski glazbeni trenuci. Zagreb 1990. — N. Turkalj: Blistava radost muziciranja. Glas Slavonije, 75(1994) 19. IX, str. 23. — Isti: Izniman umjetnik i pedagog. Vjesnik, 55(1994) 24. IX, Pr., str. 28. — Z. Berković: O glazbi. Zagreb 2013. — Ž. Tonković: Informativni uvid u ostavštinu pijanista i klavirskog pedagoga Darka Lukića (http://hmd-music.org/wp-content/uploads/2016/12/Tonkovic_Ostavstina-pijanista-i-klavirskog-pedagoga-Darka-Lukica.pdf, 31. V. 2017).
 
Ivona Ajanović-Malinar i Redakcija (2018)