MAJER, Milan

traži dalje ...

MAJER, Milan (Mayer), skladatelj i glazbeni kritičar (Zagreb, 24. VIII. 1895 — Zagreb, 1. I. 1967). Sin skladatelja Mije. U Zagrebu 1913. završio klasičnu gimnaziju i 1919. doktorirao rigorozom na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu; usavršivao se u Beču i Berlinu. Glazbu učio u školi HGZ 1909–15 (glasovir i kompozicija, V. Rosenberg Ružić) i privatno (kompozicija i orgulje, F. Dugan st.). U Zagrebu isprva pristav, sudac 1930. Kotarskoga odn. Sreskoga suda, od 1931. Okružnoga suda odn. Sudbenoga stola te Vrhovnoga suda 1945–46; u svibnju 1945. član anketne komisije za logor Jasenovac Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. Od 1946. do umirovljenja 1956. bio direktor Zavoda za zaštitu autorskih malih prava. Glavni tajnik Udruženja jugoslavenskih muzičkih autora 1931–41. i Hrvatskoga autorskoga društva 1941–45. Skladao od poč. 1930-ih. Vrjednija su mu djela Koncert za klavir i orkestar, op. 9 (1942; novu inačicu praizveo R. Filjak 1963), komorna djela Gudački kvartet u d-molu, op. 10 (1943), Sonata za violoncello i klavir u e-molu, op. 14 (1944), i Sonata za violinu i klavir u G-duru, op. 25 (1949), koja svjedoče o dobru poznavanju tehničkih mogućnosti glazbala, djela za glasovir Tri stavka, op. 6 (1943), Sonatina u e-molu, op. 17 (1947), i Pet klavirskih minijatura (1963) te skladbe za orkestar vedra i optimistična ugođaja Sinfonietta u A-duru, op. 18 (1948), i Uvertira veseloj igri, op. 26 (1950). U opusu, koji sadržava i crkvena djela (Misa u d-molu za soliste, mješoviti zbor i orgulje ili uz orkestar i orgulje, 1941; Hrvatska božićna misa; motet Angelus Domini; Božićna kantata), ona za orgulje (Tri preludija), masovne zborne pjesme, skladbe za dječji zbor te za glas i orkestar (Tri pjesme za bariton i orkestar), ističu se skladbe za glas i glasovir u kojima na pjesničke predloške (D. Tadijanović, N. Polić, J. Kaštelan, V. Rabadan) uspjelo nadovezuje odgovarajuće glazbene akcente i ugođaj. Glazbeni mu je izričaj uglavnom eklektičan, a tretiranjem melodike, u gradnji koje se katkad efektno služi i elementima narodnoga melosa, najbliži je neoromantičkomu stilu. Formalno gradeći na klasičnim cikličkim uzorima, u novijim djelima rabi i smjelije harmonijske progresije. Glasovirska i komorna djela te solo-popijevke uglavnom mu je praizvela supruga Maša. Neke skladbe tiskane su mu u zbirkama Solo popijevka hrvatskih skladatelja, 1 (1975), Hrvatska popijevka od B. Berse do Z. Grgoševića, 4 (1985), Spavaj, spavaj, zlato moje (1991), Torta. Popijevke hrvatskih skladatelja uz klavirsku pratnju (2005), sve u Zagrebu, Zbirka pjesama, 1 (Pula 2004) i Dijete pjeva (Rijeka 2008) te u zborniku Tema Tadijanović (Slavonski Brod 2002). U Fonoodjelu Hrvatskoga radija sačuvano je 14 snimka njegovih skladba. U međuratno doba djelovao i kao komorni glazbenik. Osnovao 1931. i do 1940. kao pijanist vodio Zagrebački komorni trio (violina A. Ganoci ili K. Šulc, violončelo M. Crlenjak), s kojim je praizveo djela B. Širole (Prvi klavirski trio u D-duru, 1934; Drugi klavirski trio u C-duru, 1940), A. Dobronića (Trio za violinu, violoncello i klavir, 1937), B. Berse (Trio u klasičnom stilu, obradba Z. Bradić, 1940), Ž. Hirschlera (Lirski intermezzi, zagrebačka praizvedba, 1940) i L. Šafraneka Kavića (Trio za klavir, klarinet i violončelo, 1940, klarinet A. Fischer). Katkad na orguljama pratio ansamble zagrebačke radijske postaje (Vokalni radiokvartet, Mješoviti zbor). Kroničar zagrebačkoga glazbenoga života, objavio je približno 700 kritika i osvrta, većinom u Morgenblattu (redoviti izvjestitelj 1926‒41) te u periodicima Zagreber Tagblatt (1925‒26), Obzor (1930‒32), Jutarnji list (1933‒34), Jutro (Ljubljana 1935) i Hrvatski dnevnik (1939‒41), mahom ih potpisujući inicijalima. Radio na promicanju autorskih prava; u Savremeniku (1940, II/6–7) objavio članak Od izdanja zakona o zaštiti autorskoga prava do Hrvatskog autorskog društva. Bio član zagrebačke slobodnozidarske lože »Libertas« od 1935. Portretirao ga je M. Uzorinac (crtež tušem, Grafička zbirka NSK u Zagrebu). Služio se pseudonimom Drago Jelić.

DJELA (praizvedbe i tisak): Gudački kvartet u d-molu, op. 10. Hrvatski krugoval 1943. Tiskano Zagreb 1971 (Kvartet za gudače). — Četiri pjesme za glas i glasovir (Putovanje, Visoka žuta žita, Zapali svjetiljčicu, Kad mene ne bude). Tiskano Zagreb 1944. — Tri stavka za glasovir, op. 6. Tiskano Zagreb 1944. — Sinfonietta za gudački orkestar u A-duru, op. 18. Osijek 1950. — Uvertira / Predigra veseloj igri, op. 26, za orkestar. Zagreb 1953. — Scherzo za glas i klavir (tekst N. Polić). Tiskano Zagreb 1954. — Sonata za violinu i klavir u G-duru, op. 25. Zagreb 1955. Tiskano Zagreb 1956, 1967². — Pet pjesama za glas i klavir (Zapali svjetiljčicu, Kad mene ne bude, Staklena noć, Volio bih, da me voliš, Pjesma zimi). Tiskano Zagreb 1957. — Sonatina e-mol, op. 17, za glasovir. Radio-Zagreb 1957. Tiskano Zagreb 1949, 1964. — Der Ruf von hoher See za muški zbor (tekst R. L. Petelin). Tiskano Wien 1958, Zagreb s. a. (Zov s olujnog mora). — Sonata za violončelo i klavir u e-molu, op. 14. Radio-Zagreb 1959. Tiskano Zagreb 1964. — Mali pjevači, ciklus pjesama za dječji glas i glasovir (tekst Petelin). Tiskano Zagreb 1961. — Koncert za klavir i orkestar u h-molu, op. 9 (nova inačica). Radio-Zagreb 1963. — Pet klavirskih minijatura. Radio-Zagreb 1964. Tiskano Zagreb 1965. — Četiri pjesme za srednji glas i klavir (Sat, Visoka žuta žita, Blijesak, Putovanje). Tiskano Zagreb 1967.
 
LIT.: (Spectator): Zagrebački muzički kritičari. Pantheon, 1929, 4, str. 135–136. — L. Šafranek Kavić (L. Š. K.): Radiokonzert des Zagreber Kammertrios. Morgenblatt, 46(1931) 281, str. 6. — K. Krenedić (K): Jednogodišnji rad Zagrebačkog komornog tria. Narodne novine, 98(1932) 108, str. 5. — L. Šafranek Kavić (L. Š. K.): Kirchenkonzert der Radiostation Zagreb. Morgenblatt, 47(1932) 261, str. 5. — N. Devčić (‒nd‒): Koncert domaće komorne glazbe. Večer, 21(1940) 5832, str. 4. — A. Goglia: Dr. Milan Majer, Gudački kvartet d-mol (op. 10). Sv. Cecilija, 37(1943) 4/5, str. 149. — L. Županović (lž): (Uz praizvedbu Sonate za violinu i klavir). Vjesnik, 16(1955) 11. IV, str. 5. — K. Kovačević: Hrvatski kompozitori i njihova djela. Zagreb 1960. — S. Čolaković: (Uz izd. Mali pjevači). Muzika i škola, 7(1962) 1/2, str. 54. — Ista (S. Č.): Dr. Milan Majer. Povodom 70-godišnjice života. Ibid., 10(1965) 3, str. 106–107. — K. Kovačević: Muzičko stvaralaštvo u Hrvatskoj 1945‒1965. Zagreb 1966. — (Nekrolozi): Večernji list, 9(1967) 6. I, str. 7. — K. Kovačević, Telegram, 8(1967) 350, str. 12. — Isti (Dr. K. K.), Zvuk, 1967, 72, str. 16. — A. Tomašek (A. T.), Vjesnik, 27(1967) 5. I, str. 6. — M. Nagy: Skladbe za violončelo u Hrvatskoj. Arti musices, 14(1983) 2, str. 148, 156, 166. — Isti: Klavirski trio u hrvatskoj glazbi. Ibid., 18(1987) 1/2, str. 161, 168–169. — A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 3. Beograd—Jasenovac 1987. — J. Jerković: Tadijanović u glazbi. U: Tema Tadijanović. Slavonski Brod 2002, 65–66. — M. Riman: Mladen Pozajić – život i djelo. Rijeka 2007. — T. Čunko: Hrvatska glazba i Hrvatski radio. Zagreb 2012. — Ljepota – biografski leksikon slobodnih zidara Hrvatske. Zagreb 2017.
 
Marijana Pintar, Sara Ries i Ivan Krašnjak (2018–2021)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

MAJER, Milan. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/12011>.