MARKO KRIŽEVČANIN

traži dalje ...

MARKO KRIŽEVČANIN (Marcus Stephanus Crisinus Croata, Marek Križin, Marko Stjepan Ivan Krizin), kanonik (Križevci, o. 1588 — Košice, 7. IX. 1619). Početnu izobrazbu vjerojatno stekao u rodnom gradu, isusovačku gimnaziju polazio u Beču 1600–06, humaniora i filozofiju učio 1606–11. na Sveučilištu u Grazu okončavši studij doktoratom iz filozofije, teologiju studirao u papinskom zavodu Germanicumu u Rimu 1611–15. Nakon svećeničkoga ređenja 1615. vratio se u domovinu te se u Križevcima i okolici posvetio pastoralnomu radu. Na poziv ostrogonskoga nadbiskupa Pétera Pázmánya otišao je za profesora i ravnatelja sjemeništa u Trnavu, gdje je u prosincu 1616. postao katedralnim kanonikom, a 1618. arhiđakonom Komárna (Komárom). Kaptol ga je potom imenovao upraviteljem negdašnje benediktinske opatije u Széplaku (Krásna nad Hornádom) kraj Košica. Nezadovoljan, uzalud je 1619. molio varadinskoga biskupa Jánosa Telegdija da ga oslobodi službe. Sprijateljivši se s isusovcima Melchiorom Grodzieckim i Istvánom Pongráczom, koji su djelovali u Košicama, i on se onamo povukao pred protestantskim postrojbama Györgya Rákóczyja. Kad je vojska 5. IX. 1619. ušla u grad, sva su trojica utamničeni, zlostavljani te 7. rujna pogubljeni (Marku, kojemu je odrubljena glava, nuđena je opatija u Széplaku ako prijeđe na kalvinizam). Tijela su im bačena, potom pokopana u kanalu, odakle su u ožujku 1620. zauzimanjem Katalin Forgách prenesena u Alsó-Sebes (Nižná Šebastová), potom u Hertník, 1635. u Trnavu u samostan klarisa, a 1784. uršulinka (ondje je jedna od najstarijih njihovih slika, nastala prije 1628). Relikvija Markove lubanje pohranjena je poslije u ostrogonskoj katedrali. Istražni postupak za beatifikaciju košičkih mučenika proveden je 1628. i 1661. te ponovo pokrenut 1859. Blaženima ih je 1. XI. 1905. proglasio papa Pio X, a svetima 2. VII. 1995. papa Ivan Pavao II. Spomen im se slavi 7. rujna. — U Košicama je na mjestu mučeništva potkraj XVII. st. podignuta crkva te 1923. u katedrali oltar njima u čast. Marku Križevčaninu posvećene su mnogobrojne crkve i kapele u Hrvatskoj (Zagreb 1941, Pofuki 1974, Vratnik 1994, Pomperovec 1999, Lepa Ves 2003, Skradnik 2005, u sklopu doma po njem nazvanoga dobrotvornoga društva, osnovanoga 1936. i obnovljenoga 1994, Donja Šemnica 2011). Među ostalima portretirali su ga nepoznati majstor u XVIII. st. (HPM), J. Bužan (1906, crkva sv. Ane u Križevcima), Z. Homen (1993, svetčeva kapela u Križevcima), M. Jakubin (1995, župna crkva u Novom Virju) i S. Đukić Pišta (2007, katedrala u Varaždinu). A. Starčević autor je mozaika u svetčevoj crkvi u Zagrebu (1979; Hrvatska pošta izdala marku s detaljem mozaika 1996), Jakubin vitraja u župnoj crkvi u Mrkoplju (2005), N. Šanjek skulpture na pročelju katedrale u Varaždinu (2012). S drugim svetcima i blaženicima prikazali su ga I. Dulčić (1959, crkva Gospe od Zdravlja u Splitu, freska; 1969, Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu), D. Butala (1985, svetište sv. Josipa u Karlovcu), Jakubin na freskama (1995, crkva sv. Ane u Bjelovaru; 2005, svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu), J. Bifel u mozaiku (1999, crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Makarskoj), I. Mršić na reljefnom oltaru župne crkve u Županji 2000. i H. Ljubić na vratima katedrale u Varaždinu 2002. Oratorij mu je posvetio V. Hranilović (tekst M. Soljačić, Bl. Marko Križevčanin. Zagreb 1925), dvije mise M. Demović (Osam hrvatskih misa. Zagreb 1996), zborne skladbe F. Dugan st. (praizvedba 1908), Marija Tarzicija Fosić, Lujza Kozinović, A. Fazinić, N. Njirić i L. Županović (Sv. Cecilija, 1925, 1983, 1995, 1997) te N. Garašić (Žudnja. Duhovne skladbe. Zagreb 2008). Tematiziran je i u književnosti (K. Lončarević, Marcus Crisinus, praizvedba u Germanicumu u Rimu 1969) te stripu (M. i H. Pleše, Sv. Marko Križevčanin. Zagreb 2012). Snimljen je dokumentarni film Marko Križevčanin – u obrani vjere (N. Kostanić i N. M. Dianežević, 2013). U Zagrebu su mu posvećeni izložba 1995 (crkva sv. Marka Križevčanina) i koncert 2008. U Križevcima od 1996. djeluje po njem nazvana međunarodna likovna kolonija, a 2008. ondje su objavljeni CD Molitva svetom Marku Križevčaninu i molitvenik Sveti Marko Križevčanin.

LIT.: P. Alegambe: Mortes illustres. Romae 1657, 310–314. — Ungaricae sanctitatis indicia. Tyrnaviae 1737, 105–110. — J. A. Kereszturi: Compendiaria descriptio fundationis, ac vicissitudinum episcopatus, et capituli M. Varadinensis, 2. Magno-Varadini 1806, 235–240. — F. Kollányi: Esztergomi kanonok 1100–1900. Esztergom 1900, 217–221. — N. Angelini: I beati can. Marco Stefano Crisino, padri Stefano Pongrácz e Melchior Grodecz d. C. d. G. Roma 1904². — A. Hennig: Život, smrt’ a oslávenie troch košických mučeníkov Marka Körösyho (Krizina), Štefana Pongráca a Melichera Grodeckého. Trnava 1904. — K. Horvat: Život blaženog Marka Križevčanina mučenika. Zagreb 1904. — G. Zocchi: I beati martiri di Cassovia. Roma 1905. — A. Steinhuber: Geschichte des Kollegium Germanikum Hungarikum in Rom, 1. Freiburg im Breisgau 1906, 502–504. — A. Veress: Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et Hungarici ex Regno Hungariae oriundorum, 2. Budapest 1917, 20, 315. — J. Lončarić: Hrvat mučenik blaženi Marko Križevčanin. Zagreb 1935. — R. Ondruš: Košički mučenici. Zagreb 1995. — Ć. Petešić: Sveti Marko Križevčanin–Krizin. Croatica Christiana periodica, 22(1998) 42, str. 220–246. — S. Stolárik: Humenski zavod i trojica košičkih mučenika. Križevci 2000. — Hrvat mučenik sveti Marko Križevčanin. Križevci 2005. — Sv. Marko Križevčanin. Zagreb 2009. — Ž. Vegh: Štovanje sv. Marka Križevčanina u Križevcima u razdoblju od 1905. do 1969. godine. Cris, 12(2010) 1, str. 86–96. — D. Labaš: Rimski dani Svetoga Marka Križevčanina. Ibid., 14(2012) 1, str. 413–428. — S. Krasić: Mučeništvo sv. Marka Križevčanina u povijesnom kontekstu. Zagreb—Križevci 2016. — I. Peklić: Hrvatski svetac. Zagreb—Križevci 2017.
 
Ivan Armanda (2019)

Kratice

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

MARKO KRIŽEVČANIN. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/12022>.