BARADA, Miho

traži dalje ...

BARADA, Miho, povjesničar (Seget kod Trogira, 16. III 1889 — Zagreb, 9. VII 1957). Potječe iz seljačke obitelji. Gimnaziju je završio 1908. u Splitu, a 1912. teologiju u Zadru. Kao svećenik služio je u Docu Donjem, Biteliću i nakon I svjetskog rata u Segetu. Još za službovanja u selima Dalmatinske zagore zainteresiralo ga je narodno vjerovanje i narodna predaja te je počeo proučavati prošlost. Po dolasku u Seget posjećivao je Trogir, u kojem je na tavanu općinske zgrade pronašao zabačene notarijatske knjige iz XIII stoljeća, pa je to pojačalo njegov interes za povijest. O svom otkriću obavijestio je F. Šišića, koji ga je potaknuo da se 1926. upiše na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je 1929. diplomirao. U jesen iste godine doktorirao je temom Topografija Porfirogenetove Paganije. Na Šišićev nagovor i uz pomoć F. Bulića ubrzo zatim odlazi u Rim na vatikansku Visoku školu za paleografiju, diplomatiku i arhivistiku koju je završio 1931. s odličnim uspjehom. Skupivši obilje izvorne građe u Vatikanskom tajnom arhivu i Vatikanskoj biblioteci, vratio se u domovinu. Nakon kraćeg službovanja na biskupskoj gimnaziji u Splitu preselio je u Zagreb, gdje je potkraj 1932. izabran za izvanrednog a 1937. za redovitog profesora crkvene povijesti na Teološkom fakultetu. Nastojanjem F. Šišića, Filozofski fakultet bira ga za honorarnog nastavnika za pomoćne historijske nauke koje je predavao od 1933. do 1940, a od 1937. predavao je i nacionalnu povijest. Istovremeno (1935–1941) bio je urednik historijskog časopisa Croatia sacra. Nakon smrti svoga učitelja i prijatelja Šišića postaje 1940. njegov nasljednik na katedri hrvatske narodne povijesti Filozofskog fakulteta (do 1954). Nakon okupacije 1941. B. se odriče uredništva časopisa Croatia sacra, povlači iz javnosti te pored svoje ilegalne djelatnosti predaje se tihom naučnom radu. God. 1948. izabran je za dopisnog člana JAZU. U njezinu Historijskom institutu organizirao je paleografske tečajeve i predavao latinsku paleografiju. Uz to je pripremio za tisak trogirske notarijatske spise (Trogirski spomenici, 1–3. Zagreb 1948–1952) i radio na prepisivanju Luciusove ostavštine. God. 1954, već teže bolestan, povukao se u mirovinu. Umro je obavljajući korekturu svoga posljednjeg rada Starohrvatska seoska zajednica. — B. je proučavao srednjovjekovnu hrvatsku povijest, koju nakon oslobođenja produbljuje analizom društveno-ekonomskih odnosa ranosrednjovjekovne hrvatske države i toponomastike s područja Dalmacije (napose zadarske okolice). Znanstvene radove objavljivao je u časopisima: Starohrvatska prosvjeta (1927, 1928, 1952), Šišićev zbornik (1929), Croatia sacra (1931, 1937), Bogoslovska smotra (1932), Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (1932), Godišnjak zagrebačkog Sveučilišta (1933), Nastavni vjesnik (1933/1934, 1934/1935, 1940/1941), Vjesnik hrvatskog arheološkog društva NS (1935), Jugoslovenski istoriski časopis (1935), Hoffillerov zbornik (1940), Alma mater croatica (1939/1940, 1944), Časopis za hrvatsku poviest (1943), Rad JAZU (1950, 1954, 1957). Neke svoje priloge objavio je i u dnevnim listovima. B. je svoje radove pisao na osnovi kritički proučenih raznovrsnih izvora, koje je skupio na brojnim putovanjima po Italiji (Rim), Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori. Njegovi radovi jedan su od temelja hrvatske medievalistike.

DJELA: Dinastičko pitanje u Hrvatskoj XI stoljeća. Split (s. a.; p.o.: Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 50(1928–29) str. 157–199). — Episcopus chroatensis. Zagreb 1931 (p. o.: Croatia sacra, 1(1931) 2, str. 161–215). — Dvije naše vladarske isprave. Zagreb 1938 (p. o.: Croatia sacra, 7(1937) 13/14, str. 1–96). — Hrvatska povijest za 8. razred srednjih škola, 1 (suautori: L. Katić i J. Šidak). Zagreb 1941, 1943². — Postanak hrvatskog plemstva. Zagreb 1943 (p. o.: Časopis za hrvatsku povijest, 1(1943) 3, str. 193–218). — Dalmatia superior. Zagreb 1949 (p. o.: Rad JAZU, 1949, 270, str. 93–113). — Hrvatski vlasteoski feudalizam po Vinodolskom zakonu. Zagreb 1952. — Hrvatska dijaspora i Avari. Zagreb 1953. — Lapčani. Zagreb 1954 (p. o.: Rad JAZU, 1954, 300, str. 473–535). — Prilozi kronologiji hrvatske povijesti. Zagreb 1957 (p. o.: Rad JAZU, 1957, 311, str. 185–217). — Starohrvatska seoska zajednica. Zagreb 1957.

LIT.: Ivan Esih: Dr Miho Barada. Novi pogledi u povijest Hrvatske u vrijeme narodnih vladara. Obzor, 73(1932) 209, str. 2–3. — Lovre Katić: Nova studija dra Mihovila Barade o hrv. kraljevima. Nastavni vjesnik, 1932–33, 41, str. 98–103. — Nikola Maslać: Jedna stranica naše prošlosti u novome svijetlu. Život (Sarajevo, Zagreb), 14(1933) 10, str. 447–456. — Stanoje Stanojević: Dr Miho Barada, Seoba Hrvata i Srba. Jugoslovenski istoriski časopis, 1(1935) 3/4, str. 547–550. — Ante Belss: Dvije najnovije rasprave Don Mije Barade. Jadranski dnevnik, 3(1936) 122, str. 3. — Petar Grgec (-r-c.): Je li postojalo hrvatsko pleme Svačića? Najnovija rasprava prof. dra. Mihe Barade. Hrvatska straža, 8(1936) 157, str. 5. — Viktor Novak: De iis qui Snaci nominantur. I. Nota palaeographica et historica. Jugoslovenski istoriski časopis, 2(1936) 1/4, str. 106–127+410. — Ante Belas: »Dvije naše vladarske isprave« od dra M. Barade. Jadranski dnevnik, 5(1938) 116, str. 4–5. — Ivan Esih (ie): Najstarije hrvatske isprave. Diplomatično-paleografska studija prof. dra M. Barade. Obzor, 78(1938) 198, str. 1–2. — Hinko Wolf: Biografija i bibliogafija novih sveučilišnih profesora. Alma mater croatica, 3(1939–40) 9, str. 383–384. — Grga Novak: Dr Miho Barada, novi profesor hrvatske povijesti na Zagrebačkom sveučilištu. Obzor, 80(1940) 73, str. 1. — Ivan Esih (ie): Revizija povjesnih izvora za hrvatsku povijest. Ibid., 81(1941) 19, str. 2. — Branimir Gušić: Miho Barada (1889–1957). Ljetopis JAZU, 1960, 64, str. 139–146. — Stjepan Antoljak: Ferdo Šišić – Miho Barada. Nastava povijesti, 1979,br. 3. — Potpuniju lit. vidi u: Bibliografija rasprava i članaka JLZ-a, 8–11. Zagreb 1965–1968.

Stjepan Antoljak (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BARADA, Miho. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/1264>.