BARAS, Frano

BARAS, Frano, kazališni kritičar, pisac i prevodilac (Split, 5. XI 1931). Osnovnu je školu polazio u Splitu, gdje je god. 1950 završio i klasičnu gimnaziju. Romanske jezike i književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1956). Više puta boravio je u Francuskoj, proučavajući upravno i umjetničko ustrojstvo pariskih kazališta. Od 1958. radi u Splitu kao upravitelj Škole stranih jezika Narodnog sveučilišta, potom je od 1966. profesor francuskog jezika i književnosti na Pedagoškoj akademiji, a od 1978. viši predavač na Nastavničkim studijima zadarskog Filozofskog fakulteta. Francuska vlada odlikovala ga je 1974. ordenom viteza Palmes Académiques. Bio je kazališni kritičar Slobodne Dalmacije (1962–1969) i povremeno Borbe (1963, 1964, 1967). Urednik je biblioteke Kairos (1966–1968), jedan od pokretača avangardnih scena Akroama-21 (1966) i Kripta-70 (1970). Kao direktor Drame Narodnog kazališta (1970–1972) i voditelj dramskog programa Splitskog ljeta (1972. i 1973) zalagao se za osuvremenjenje kazališnog života. Javio se 1952. pjesmama u Književnom Jadranu te prijevodima u Horizontu i Vjesniku u srijedu. Prijevode s romanskih jezika i engleskog objavljuje i u Novela-filmu (1953, 1955. i 1956), Narodnom listu (1956) te u Mogućnostima (1958–1967). U njegovu prijevodu izvedene su u Splitu drame Ljudski glas J. Cocteaua (1966) i Sluškinje J. Genêta (1970). Ulomak iz suvremenog romana Okamine objavio je u Mogućnostima (1969), a pripovijetke u časopisima Dubrovnik (1968) i Vidik (1978). Kazališnim esejima te putopisima javljao se od 1953. u Vjesniku, Telegramu, Slobodnoj Dalmaciji i Nedjeljnoj Dalmaciji. Priredio je i preveo knjigu Iz memoara maršala Marmonta (Split 1977). O napoleonskoj upravi u našim krajevima objavio je desetak studija (Radovi Pedagoške akademije, Split 1975–1979). Od 1976. piše o kulturnoj povijesti Dalmacije (Nedjeljna Dalmacija, Vjesnik, Fokus i Treći program Radio-Zagreba).