BARBALIĆ, Fran

BARBALIĆ, Fran, pedagog i povjesničar (Baška na Krku, 30. I 1878 — Zagreb, 26. VII 1952). Osnovnu školu završio je 1889. u rodnom mjestu, učiteljsku pripravnicu 1891. u Kastvu, a učiteljsku školu s ispitom zrelosti 1897. u Kopru. Ispit osposobljenja za pučke škole s hrvatskim nastavnim jezikom te njemačkim i talijanskim jezikom kao nastavnim predmetom položio je 1899. u Kopru, a ispit osposobljenja s njemačkim nastavnim jezikom polagao je 1907, u Ljubljani. U Gorici je 1908. na talijanskom jeziku položio ispit za trgovačke produžne škole, a tečaj iz poljodjelstva završio je ispitom 1910. u Kastvu. Iste godine bio je na dvomjesečnom tečaju na Hochschule für Bodenkultur u Giessenu (Njemačka). Kao privremeni učitelj radio je 1897–1902. u hrvatskoj školi u Pićnu, a kao stalni nadučitelj 1902–1912. u hrvatskoj školi u Bermu (Pazin). Od 1913. do 1919. bio je kotarski školski nadzornik u Puli za hrvatske škole pulskog i porečkog kotara, zatim su ga talijanske vojne vlasti protjerale u zavičajnu općinu Baška. Zaposlio se u Sušaku, najprije pri Narodnom vijeću, potom u osnovnoj školi (1919–1929). Od 1929. do umirovljenja 1937. radio je kao činovnik u JAZU u Zagrebu. — Za boravka u Puli surađivao je u Hrvatskom listu, od njegova osnutka 1915. do zabrane izlaženja potkraj 1918. Poslije propasti Austro-Ugarske 1918. Narodno vijeće u Puli, koje je preuzelo upravu grada, imenovalo ga je izvjestiteljem za škole, ali je njegova funkcija ukinuta talijanskom okupacijom Istre. God. 1920. imenovan je stručnim suradnikom Komisije za razgraničenje, a 1926. povjeren mu je zadatak da prouči pitanje hrvatskih škola u Rijeci i izradi prijedlog za njihovo otvaranje. Delegaciji Kraljevine SHS, koja je sudjelovala na Međunarodnom kongresu za prava narodnih manjina u Sofiji 7. VIII 1927, pripremio je razne materijale i kartu: Groblje hrvatskih i slovenskih škola u Italiji. Nakon II svjetskog rata bio je suradnik u komisiji za mirovne pregovore u Parizu. Proučavajući školske i prosvjetne prilike u Istri, dao je vrijedne priloge o novijoj povijesti Istre u nekoliko knjiga te u raspravama i člancima objavljenim u periodicima: Narodna prosvjeta (1906, 1907, 1911), Pučki prijatelj (1910), Hrvatska škola (1913, 1914), Hrvatski list (Pula 1918), Hrvatski učitelj (1925), Obzor (1926), Omladina (1929/1930), Istra (1933, 1938, 1953), Narodne novine (1933, 1934), Danica koledar (1935, 1936), Krčki kalendar (1936, 1940), Hrvatski jezik (1938/1939), Duhovno življenje (Buenos Aires 1940), Glas matice srpske (1940). Važniji su mu radovi: The Yugoslavs of Italy (The Slavonic Review, London 1936, 15), Prvi parlamentarni izbori u Istri 1848 (Historijski zbornik, 1948, 1), Prvi istarski sabori 1861–1877 (Rad JAZU, 1954, 300). Analizirao je sve brojeve lista Naša sloga od 1870. do 1915. — Bio je izuzetan stručnjak i poznavatelj problematike istarskog školstva i kulture, posebno vjerskih pitanja u doba talijanske okupacije. Kao kotarski školski nadzornik u Puli pridonio je unapređivanju, proširivanju, organizaciji i nacionalnom očuvanju hrvatskih škola u Istri te razvijanju i učvršćivanju hrvatske narodne svijesti.