BARBIERI, Stjepan

BARBIERI, Stjepan, liječnik i prirodoslovac (Split, 1749 — Trogir, 1816). Medicinu je studirao u Padovi te 1770. doktorirao. Vjerojatno je liječničku praksu obavljao najprije u rodnome gradu budući da se 1771. spominje među utemeljiteljima splitske poljoprivredne akademije. Zatim je bio liječnik na Visu, u Komiži sigurno 1782–1788, a potom sve do smrti u Trogiru. — U spisu Relazione di Lissa (1782) ostavio je dragocjenih geografskih, povijesnih i gospodarskih podataka o otoku Visu. Bavio se također prirodnim znanostima, posebno botanikom i mineralogijom. Prirodoslovnom kabinetu zadarskog liceja poklonio je 1808. zbirku fosila i minerala. R. Visiani u svom djelu Stirpium Dalmaticarum specimen (Padova 1826, 4) spominje da je neke hrvatske nazive bilja uzeo iz Barbierijeva herbarija, o kojem govori i R. Slade Šilović (1914). Stjepan B., o kojemu S. Brusina piše da je bio tajnik dalmatinske vlade u Zadru te da je posjedovao malakološku zbirku, svakako je druga osoba. Ista je, međutim, osoba što je spominje G. Novak pod imenom Julije.

LIT.: Roko Slade Šilović: Herbar Andrije Andrića Trogiranina. Split 1914, 13. — Grga Novak: Dokumenti za povijest ribarstva na istočnoj obali Jadranskog mora, 1. Zagreb 1952, 172–182. — Isti: Prilike na otoku Visu od XVI do XVIII. stoljeća. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, 2(1953) str. 158–159. — Mirko Dražen Grmek: Medicinsko-kirurška škola u Zadru 1806–1811. Rad JAZU, 1961, 323, str. 17. — Isti: Medicinski tečajevi u Trogiru i Šibeniku za vrijeme francuske vladavine. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, 8/9(1962) str. 384.