BARKOVIĆ, Josip

traži dalje ...

BARKOVIĆ, Josip, prozni pisac i pjesnik (Otočac, 16. I 1918). Osnovnu školu i četiri razreda gimnazije polazio je u Otočcu (1925–1932), učiteljsku školu u Gospiću i Karlovcu (1933–1936), ali je prekida zbog tuberkuloze te se liječi u sanatorijima: Novi Marof, Topolščica i Brestovac. Školovanje je nastavio u Beogradu (1937) i Gospiću, gdje je maturirao 1940. Upisao se na Filozofski fakultet u Zagrebu, ali ga je rat spriječio da nastavi studij. Radio je kao učitelj u Prozoru kod Otočca (1941/1942), zatim kao činovnik Kotarske uprave u aprovizaciji u Otočcu (1942/1943). Zbog ilegalnog rada u Otočcu hapsili su ga ustaše i Talijani. U proljeće 1943. otišao je u partizane; bio je predsjednik NOO-a Otočac (1943). Poslije je radio u Propagandnom odjelu NOO-a za Liku i uređivao listove Lički kurir, Vijesti, Putem slobode. Izabran je u Okružni odbor Narodne fronte za Liku (1944). U Propagandnom odjelu ZAVNOH-a uređuje Usmene novine za Hrvatsku, radi u redakciji Vjesnika te uređuje kulturnu rubriku Radio-stanice Split. Od 1945. urednik je informativnih pa kulturnih emisija Radio-Zagreba. Radio je u redakciji tjednika Naprijed (1945), a zatim je bio urednik kulturne rubrike istog lista (1947/1948). Bio je tajnik Društva za kulturnu suradnju Hrvatske i SSSR-a, urednik časopisa Izvor (1948/1949) i Krugovi (1953–1957). Izabran je za zamjenika narodnog poslanika Savezne narodne skupštine (1950). Bio je glavni urednik poduzećâ »Lykos« i »Epoha«, glavni urednik kulturne rubrike Vjesnika (1955). Nekoliko je puta bio izabran za odbornika Društva književnika Hrvatske, 1951. bio je tajnik Društva, a 1976–1978. njegov predsjednik. Primio je nagradu Predsjedništva vlade NRH za književni rad (1948) i nagradu za životno djelo »Vladimir Nazor« (1981). — U književnosti se javio pjesmom U spokoju (Mladost, 1935/1936, 7). Surađivao je u periodicima: Podmladak Jadranske straže (1935/1936), Lički zbornik (1938, 1939), Žena u borbi (1945, 1951, 1952), Republika (1946–1952, 1956, 1957, 1961–1963, 1966, 1972, 1973), Djelo (1948), Izvor (1949/1950), Mladinska revija (1949), Idnina (1950), Književne novine (1950, 1951), Zora (1950, 1960), Književnost (1951), Kulturni radnik (1951), Put u slobodu (zbornik, 1951); Srpska riječ (1951), Filmska revija (1952), Vjesnik (1952–1954; 1957, 1968), Hrvatsko kolo (1953, 1955), Život (1953, 1960), Mogućnosti (1954, 1955, 1960, 1963, 1972), Za domovinu (1954), Nemiri (1956), Problemi (1956), Književna tribuna (1959), Književnik (1960), Letopis Matice srpske (1960), Telegram (1960, 1966), Smilje i bosilje (1973), Dometi (1977) i Istra (1979) te u nekim kalendarima i mnogim dnevnim i tjednim listovima. Pisao je pjesme, prozu za djecu te pripovijetke i romane s tematikom iz NOR-a i suvremenog života, s akcentom na psihološkoj razradi odnosa pojedinca prema vlastitoj sudbini. Autor je više recenzentskih, kritičkih i polemičkih priloga, a s B. Bauerom napisao je scenarij za film Sinji galeb. Priredio je knjige Snovi zemlje (1957) i Milosti ne tražim (1959, suautori S. Ugarković i Ž. Grbac). Pjesme su mu prevedene na makedonski, slovenski, češki, engleski, esperanto, mađarski, njemački, rumunjski, slovački i talijanski.

DJELA: Pjesme slobodi. Gospić 1940. — Iza prve linije. Zagreb 1945. — Na zagrebačkoj fronti. Split 1945, Zagreb 1945². — Sinovi slobode. Zagreb 1948, 1976; Beograd 1950; Sarajevo 1957. — Iz borbe i izgradnje. Zagreb 1949. — Narodni heroj Marko Orešković. Zagreb 1951, 1953². — Tri smrti. Zagreb 1951. — Dolina djetinjstva, 1, 2. Zagreb 1954, 1956, 1968; (Priredio Cvjetko Milanja.) Pet stoljeća hrvatske književnosti, 145. Zagreb 1977. — Na rubu noći. Zagreb 1954. — Pođimo časak umrijeti. Zagreb 1958. — Zeleni dječak. Zagreb 1960 (do 1980. 12 izd.). — Alma. Zagreb 1963. — Hrabra četa pionira Peće. Beograd i Zagreb 1965. — Sante. Zagreb 1969. — Četiri slavne godine. Zagreb 1970. — Tračak. Zagreb 1973. — Mala Jalta. Zagreb 1974. — Vinograd. Zagreb 1977. — Droga na seoski način. Zagreb 1980.
 
LIT.: Marijan Jurković: Nove knjige stihova. Izraz, 2(1940) 11, str. 630–633. — Ivan Goran Kovačić: Razmatranje o »lirskoj godini«. Novosti, 35(1940) 85, str. 16. — Marijan Jurković: Josip Barković, Sinovi slobode. Književne novine, 2(1949) 36, str. 3. — Novak Simić: Josip Barković, Sinovi slobode. Republika, 5(1949) 2/3, str. 195–203. — Đuro Željeznov: Pomembno delo mladega jugoslovanskega pisatelja. Mladinska revija, 5(1949–50) 3, str. 143–144. — Boro Pavlović: Josip Barković, Na rubu noći. Ličke novine, 2(1954) 26, str. 6. — Đuro Šnajder: Josip Barković, Na rubu noći. Vjesnik u srijedu, 3(1954) 110, str. 7. — Zaim Topčić: Knjiga o našoj današnjici. Život, 3(1954) 24, str. 75–77. — Miodrag Protić: Josip Barković, Dolina djetinjstva. Delo, 1(1955) 3, str. 352–353. — Milivoj Bakarčić: Josip Barković. Dolina djetinjstva. Riječka revija, 5(1956) 4, str. 192–193. — S. Đ.: Josip Barković, Dolina djetinjstva. Književne novine, NS, 7(1956) 21/22, str. 4. — Jozo Laušić: Josip Barković, Dolina djetinjstva. Mogućnosti, 4(1957) 5, str. 381–388. — Tode Čolak: Proza Josipa Barkovića. Savremenik, 5(1959) 4, str. 434–435. — Miroslav Egerić: Neveseli izlet Josipa Barkovića. Delo, 5(1959) 5, str. 745–749. — Miloš Jeftić: Josip Barković, Pođimo časak umrijeti. Letopis Matice srpske, 135(1959) 1(384) str. 75–76. — Dubravko Jelčić: Josip Barković Pođimo časak umrijeti. Stvaranje, 14(1959) 9, str. 742. — Milan Selaković: Josip Barković, Pođimo časak umrijeti. Kulturni radnik, 12(1959) 7/8, str. 91. — Risto Trifković: Josip Barković, Pođimo časak umrijeti. Izraz, 3(1959) 7/8, str. 82–92. — Ivan Slamnig: Ljudi u čovjeku. Književnik, 2(1960) 13, str. 13–29. — Miroslav Šicel: U traženju novih putova. Ibid., 10, str. 5–20. — Tomislav Sabljak: Roman ili pripovijetka. Telegram, 2(1961) 40, str. 6. — Đuro Šnajder: Josip Barković. Ibid., 53, str. 12. — Miloš I. Bandić: Imitacija života. Roman Josipa Barkovića, Alma. Politika, 60(1963) 17 976, str. 16. — Šime Vučetić: Bilješka o piscu (u: Dolina djetinjstva). Zagreb 1968, 385–386. — Branimir Donat: Josip Barković, Sante. Kritika, 3(1970) 13, str. 551–553. — Igor Mandić: Prljavo rublje (našeg) društva. Josip Barković Sante. Vjesnik, 31(1970) 8282, str. 9. — Lucifero Martini (l. m.): Josip Barković, Sante. La battana, 7(1970) 24, str. 138. — Isti: Un Barković penetrante. Panorama, 19(1970) 17, str. 22. — Ante Nazor: Prosvjed protiv dehumanizacije. Josip Barković, Sante. Republika, 26(1970) 7/8, str. 383–384. — Saša Vereš: Njegovo veličanstvo – fatum. Proza Josipa Barkovića, Sante. Odjek, 24(1971) 10, str. 12–13. — Branimir Donat: Josip Barković, Vinograd (predgovor). Zagreb 1977. — Cvjetko Milanja: Josip Barković (s bibliografijom). Pet stoljeća hrvatske književnosti, 145, Zagreb 1977, 7–30 i 417–418. — Isti: Kroničar društvena života. Zadarska revija, 26(1977) 3/4, str. 221–235. — Josip Barković. Ljetopis JAZU, 1981, 84, str. 283–285. — Stijepo Mijović Kočan: Tri generacije. Josip Barković. Droga na seoski način. Studio, 18(1981) 874, str. 83. — Potpuniju lit. do 1963. vidi u Leksikonu pisaca Jugoslavije, 1. Novi Sad 1972; 162.
 
Martin Kaminski (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BARKOVIĆ, Josip. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/1351>.