BAROMIĆ, Jakob

BAROMIĆ, Jakob, tiskar (o. Krk, druga pol. XVI st.). Njegovo ime i zanimanje donosi jedino podatak u kolofonu da je 1571. zajedno s Ambrogiom Corsom (»Jakob Djebarom i Ambrožo Korso kumpano«) tiskao u Veneciji zapadnom ćirilicom (bosančicom) Molitvenik odnosno Ofičje od blažene gospoje (poznat kod drugih naroda pod ujednačenim nazivom: Horarum liber, Livre d’Heures, Libro d’Ore, Stundenbuch itd.). Baromićeva knjiga nije pretisak Molitvenika koji je na dubrovačkomu narodnom govoru bio tiskan 1512, jer se našao rukopisni Molitvenik koji je, prema karakteristikama jezika i prema zajedničkim pogreškama, mogao poslužiti Baromiću kao predložak (Giannelli). Od pet sačuvanih primjeraka toga izdanja dva (bečki i sarajevski) imaju dodatak od dva lista, gdje se na prvoj strani nalazi ćirilska azbuka, Zdravomarija i Očenaš. Čini se da su ti molitvenici, osim što su bili prikladno pučko pobožno štivo, služili i kao priručnici za poznavanje slova i za vježbe u čitanju, pa se taj dodatak zasebno umetao u pojedini primjerak. — Mletački oblik prezimena de Barom i gašenje toga oblika prezimena na Krku poslije 1527, kao i odsutnost imena Baromić u popisu svećenstva krčkih župa onoga vremena upozoravali su na opreznost u pogledu njegova krčkog podrijetla (Roques, Štefanić). Ali namjena knjige – privatna pobožnost laika, vježbe u čitanju, zatim pojava jezičnih elemenata s Krka uz prodor crkvenoslavenskoga jezika (refleks vokalnoga l u al, koji je čakavizam osobina krčkoga govora i to upravo mjesta Baške), potvrda prezimena B. još 1740. u Baški – sve to uvjerljivo upućuje na to da B. nije morao biti svećenik, ali da bi mogao biti podrijetlom s otoka Krka (iz Baške ili Vrbnika). Jakob je morao biti u prvom redu glagoljaš, a to što se ovdje javlja u vezi s bosančicom nije čudno jer su glagoljaši Kvarnera i Istre u XVI st. poznavali to pismo.