BASTIAN, Mate

BASTIAN, Mate (Baštijan, Matko), političar, pjesnik, prozni i dramski pisac (Jugi kraj Kastva, 5. IX 1828 — Trst, 25. XI 1885). Brat blizanac Ivana Bastiana. Roditelji, podrijetlom iz Kranjske, bili su sitni zemljoposjednici. Osnovnu naobrazbu stekao je u Svetom Mateju (Viškovo) kod svećenika Jurja Premude. Nižu gimnaziju i prva dva razreda više gimnazije polazio je u Rijeci (1841–1846); školovanje je nastavio u zagrebačkoj gimnaziji (1846–1848), gdje mu je hrvatski jezik predavao V. Babukić. Bogosloviju je polazio u Gorici (1848–1851) i Trstu (1851/1852). God. 1852. postaje kapelan u Umagu i Crnom Vrhu, a 1856. odlazi u Trst kao vjeroučitelj u školama milosrdnica, zatim u talijanskoj gimnaziji, a od 1875. u pomorskoj školi. — Prva mu je tiskana pjesma Liburnjan, sa vrha Učke na povratku u domovinu (Neven, 1855, 12). Pisao je rodoljubnu, refleksivnu i ljubavnu liriku koju je objavljivao u publikacijama: Neven (1855), Orlić (1866), Naša sloga (1870, 1871, 1882, 1884, 1885). Više njegovih pjesama izišlo je posmrtno; objavio ih je M. Sabić u Viencu (1889). Pseudonim mu je bio Omišljanin. Zajedno s grupom istarskih preporoditelja ostvario je ideju biskupa J. Dobrile o pokretanju lista Naša sloga (Trst 1870) i bio do smrti jedan od njegovih glavnih urednika. Za taj je list u tijeku 70-ih god. napisao više članaka političkog, društvenog i kulturnog sadržaja te satire i šaljivo-poučne tekstove Diple babinoga Marka, pa razgovore Med Markom i Grgom te dijaloge Franine i Jurine koje je likovno oživio njegov brat Ivan. U rukopisu je ostala nedovršena drama Zadnji kastavski kapetan, zatim dva nedovršena epa, religiozno intonirani Trsat (odlomci objavljeni u Našoj slozi 1884. pod naslovom Nebesa) i komični Zidanje lovranske lože te nacrt alegorijsko-povijesne drame Slavija i prijevodi s češkog, poljskog i talijanskog. Nekoliko njegovih pjesama prevedeno je na talijanski. Pisma Račkom čuvaju se u Arhivu JAZU. — M. Sabić ga je nazvao istaknutim istarskim preporoditeljem, koji je književni rad podredio interesima nacionalne, gospodarske i političke borbe, a P. Strčić jednim od prvih istarskih pjesnika štokavskog dijalekta.