BAŠIĆ, Stijepo

BAŠIĆ, Stijepo (Stjepan), pisac (Dubrovnik, 22. I 1736 — Dubrovnik ili Cavtat, 2. III 1826). Pripadnik je dubrovačke građanske obitelji uvrštene u Antunine. Otac Ivan i majka Vica Ohmučević imali su još sinove Matu i Petra (Peru), također pisce. Nakon početnoga školovanja u rodnom gradu odlazi u Rim, gdje je stupio u Isusovački red (1753) i završio studije. Potom je bio profesor u raznim talijanskim gradovima: predavao humaniora u Arezzu (1760), retoriku u Firenci (1768), filozofiju u Pratu i Perugi (1770) te u Fermu (1772). Nakon ukinuća Isusovačkog reda dolazi 1774. u Dubrovnik. Tu je živio kao svećenik sve do smrti, istaknuvši se propovjedačkom vještinom i dobivši naziv opat. Kao učen čovjek svog vremena bavio se raznolikim duhovnim djelatnostima, uglavnom kompilatorskog značaja. Tako je anonimno objavio jednu talijansku poetiku (Regole e precetti della volgar poesia, Rim 1765), koja nije imala izravne koristi za domaće škole. Bavio se još filozofijom (Synopsis universae philosophiae, Firenca 1771), psihologijom (Psychologia, seu de essentia et attributis animae rationalis una cum appendice de anima brutorum, seu zoologia, Bologna, Biblioteca dell’ Archiginasio) i teologijom (Tractatus de Deo eiusque attributis atque de cultu illi debito, u navedenoj knjižnici u Bologni). Napisao je spis o astronomsko-geografskim problemima Trattato della sfera armilare, u tri dijela, s iscrpnim tabelama i crtežima (autograf u Zavodu za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku, Arhiv Bizzaro). Nalazimo ga i među dubrovačkim prigodničarskim pjesnicima (sonet u zbirci Componimenti per le Nozze del Sig. Conte Giovanni di Gozze, e della Sig.a Contessa Marina di Gozze, Historijski arhiv u Dubrovniku). Prigodom posjeta Franje I Dubrovniku 1818. B. mu je predao sastavak na latinskom (tekst govora što ga je održao u Firenci 1768. u povodu njegova rođenja). Sakupljao je rukopisnu građu dubrovačkih pjesnika i građu o dubrovačkoj povijesti. Od njegove korespondencije sačuvala su se četiri pisma Ad Franciscum Crescentium Giuliani (Krakov, Knjižnica Czartoryskih). — Bašićev rad još nije cjelovito ocijenjen, premda se općenito može kazati da je uglavnorn kompilatorski i epigonski.