BAZALA, Vladimir

BAZALA, Vladimir, ginekolog, povjesničar medicine i kulturni povjesnik (Zagreb, 15. IV 1901). Sin je filozofa Alberta Bazale. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zagrebu, medicinu studirao u Beču i Zagrebu, gdje je promoviran 1924. God. 1929. završio je studij i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1926. do 1939. bio je asistent Ginekološke klinike u Zagrebu, a 1941–1945. predstojnik odjela za ženske bolesti Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu. God. 1943. imenovan je privatnim docentom i naslovnim izvanrednim profesorom ginekologije i porodništva zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. Od 1945. do 1949. šef je Ginekološko-porođajnog odjela bolnice u Sarajevu, ravnatelj Babičke škole i profesor sarajevskog Medicinskog fakulteta, a 1949–1953. vodi ginekološko-porođajni odjel u Dubrovniku. Od 1954. do umirovljenja (1960) šef je ginekološkog dispanzera Doma narodnog zdravlja Maksimir u Zagrebu. Član je mnogih znanstvenih i stručnih udruženja: Royal Society of Medicine (London), Accademia delle scienze (Pescara), International Academy of Gynaecological Cytology (Chicago), Internationale Paracelsus Gesellschaft (Salzburg), Deutsche Geseltschaft für die Geschichte der Medizin, Naturwissenschaft und Technik (Frankfurt na Majni) te član osnivač i dugogodišnji potpredsjednik Naučnog društva za povijest zdravstvene kulture (Beograd). Sudjeluje u radu Hrvatskoga liječničkog zbora i njegovih sekcija; u nekim liječničkim društvima u zemlji te u različnim kulturnim društvima i ustanovama u Zagrebu. — U području ginekologije i porodništva osobito se bavio balneoterapijom, fizikalnom terapijom i primjenom rendgenskih zraka u toj struci (Liječnički vjesnik, 1933, 1936, 1938), zatim socijalnom ginekologijom (Liječnički vjesnik, 1934) te prvi u našoj ginekološkoj literaturi opisao neke posebne bolesti (Ars therapeutica, 1933; Terapeutski vjesnik, 1934; Medicinski arhiv, 1947, 1948). Usavršio je neke ginekološke instrumente i operativne metode (Liječnički vjesnik, 1929, 1931, 1941; Medicinski arhiv, 1947). Napisao je nekoliko ginekoloških udžbenika i priručnika. Bavio se onkologijom proučavajući problem kancerogeneze te je upozoravao na profilaktičku terapiju prekanceroza (Ars medici, 1959–1973; Zentralblatt für Gynäkologie, Leipzig 1961; Medizinische Klinik, 1962). Veći dio rada posvetio je povijesti medicine. Proučavao je pučku medicinu i nadriliječništvo (Liječnički vjesnik, 1929, 1932, 1933, 1938; Ars therapeutica, 1938), obrađivao je povijest ginekologije i porodništva (Die Waage, 1965) te povijest balneologije u Hrvatskoj (Forschung–Praxis–Fortbildung, 1967); pisao je o povijesti epidemija i protuepidemioloških mjera u nas (Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae, 1962; Forschung–Praxis–Fortbildung, 1966). Posebnu je pažnju posvetio proučavanju zdravstvene kulture starog Dubrovnika (Alma mater croatica, 1940; Farmaceutski glasnik, 1955; Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae, 1974) i zdravstva u Vojnoj krajini (Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae, 1962). Osobito se zanimao za veze hrvatske medicine s medicinama susjednih zemalja (Pagine di storia della medicina, Rim 1967; 1969; Zbornik radova I kongresa za istoriju zdravstvene kulture podunavskih zemalja, 1978), poviješću naših bolnica (Acta historica medicinae, pharmaciae, veterinae, 1969, 1970; Arhitektura, 1975) te proučavanjem nekih istaknutih ličnosti iz povijesti opće (Hipokrat, Paracelsus) i hrvatske medicine (Đ. Baglivi, J. Bajamonti, G. i T. Budislavić, A. Dudić, I. A. Kaznačić, L. Stulli, C. Zarotti i dr.). Dao je pregled liječnika koji su djelovali u vrijeme ilirskog preporoda (Kolo, 1966) i hrvatskih prirodoslovaca-filozofa (Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 1977). Zanimaju ga pitanja medicinske i znanstvene terminologije, problemi nastave iz povijesti medicine, a sastavio je i nekoliko bibliografija (babičkih udžbenika, literature iz povijesti zdravstva, radova članova Medicinskog fakulteta u Zagrebu te radova iz povijesti medicine naše jadranske obale). Objavio je pregled povijesti medicine u Hrvatskoj, koji sadržava opsežnu povijesno-medicinsku bibliografiju i biografski leksikon najistaknutijih liječnika Hrvatske. Sudjelovao je na mnogim međunarodnim i domaćim medikohistorijskim kongresima i sastancima u zemlji i inozemstvu te bio glavni tajnik i organizator XI međunarodnog kongresa za povijest medicine koji se 1938. održao u našoj zemlji. Prilozima iz povijesti kulture i znanosti surađuje u publikacijama Alma mater croatica (1937, 1942), Naša domovina (1943), Dubrovački vjesnik (1951, 1955), Liječnički vjesnik (1951, 1952, 1954, 1955), Naučna misao (1955, 1973), Republika (1955), La revue d’Athènes (1960), Telegram (1961–1964), Rad JAZU (1968, 1978), Forum (1972, 1974, 1977, 1979), Dubrovački horizonti (1973–1975). U tim prilozima obrađivao je, među ostalim, prošlost hrvatskoga visokog školstva, a navlastito je proučavao postanak i razvitak Sveučilišta u Zagrebu. Nakon što mu je uspjelo pronaći zagubljenu diplomu cara Leopolda I iz 1669, dokazao je neprekinuti kontinuitet sveučilišne nastave u Zagrebu tijekom 300 godina (Alma mater croatica, 1937, 1944; Zbornik za historiju školstva i prosvjete, 1965, 1967; Kolo, 1969). Bio je jedan od osnivača i prvi tajnik Hrvatskoga sveučilišnog društva, urednik časopisa Alma mater croatica (1937–1941). Pisao je o J. G. Faustu, F. Nietzscheu, Nostradamusu, F. Rabelaisu. Objavio je pregled povijesti hrvatske znanstvene baštine te povijest znanosti i naobrazbe. Bavi se poviješću, teorijom i kritikom glazbe. Jedan je od osnivača Dubrovačkih ljetnih igara i zaslužan je za postavu Shakespeareova Hamleta na tvrđavi Lovrijenac.