BEČIĆ, Antun

BEČIĆ, Antun (Becich, Antonio, Antonio di Budua), pjesnik, biskup skradinski i hvarski (Budva, 1698 — Rim, 1761). Preci su mu, prema Š. Ljubiću, potjecali iz Srbije, a P. Kolendić navodi da je sâm B. po nekom ćiriličkom kodeksu ustanovio da je u rodu sa Stefanom Štiljanovićem, koji je podrijetlom bio iz Paštrovića. Školovao se u Rimu, gdje je završio studij bogoslovije. Vrativši se u domovinu, postao je generalni vikar Budvanske biskupije te apostolski vikar za čitavu Vlašku. God. 1743. imenovao ga je papa Klement XII biskupom u Nikopolju. Boraveći od 1749. na liječenju u Padovi; zadržao se oko 4 godine kod biskupa Carla Rezzonica (poslije papa Klement XIII) koji ga je poradi učenosti vrlo cijenio. God. 1754. imenovan je skradinskim biskupom, a 1759. premjestio ga je papa Klement XIII za biskupa na Hvar. Umro je za boravka u Rimu, kamo je otputovao zbog poslova u novoj biskupiji, upravo u vrijeme kad ga je papa Klement XIII namjeravao proglasiti kardinalom. — Kao vikar Budvanske biskupije i Vlaške više je puta pohodio kršćane u tim krajevima te o tim pohodima slao izvještaje Sv. stolici. Kolendić je ustanovio da se B. povezao i dopisivao s mnogim talijanskim književnicima i drugim uglednicima te da je svoje latinske i talijanske pjesme slao rimskoj književnoj akademiji Arcadia. Budući da je pjesme potpisivao pseudonimom Mistargo, moglo bi se pretpostaviti da mu je to bilo pjesničko ime kao člana – »pastora Arcadiae«.