Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

JURINAC, Srebrenka (Sena), pjevačica, sopran (Travnik, 24. X. 1921). Od 1931. u Zagrebu; završila gimnaziju 1938, studirala pjevanje u Marije Kostrenčić na Muzičkoj akademiji. Već za studija, 1942. nastupila je u HNK, u epizodnoj ulozi djevojke cvijeta u Parsifalu (R. Wagner) i s velikim uspjehom debitirala glavnom ulogom Mimi u operi La Bohème (G. Puccini) te pjevala naslovnu ulogu na praizvedbi opere Sunčanica B. Papandopula. God. 1943. redatelj O. Miletić povjerio joj je ulogu Sidonije Erdődy u svojem filmu Lisinski. God. 1944, nakon audicije, postala je članicom Državne opere u Beču u kojoj je nastupala neprekidno do 1982. Ondje se prvi put predstavila u siječnju 1945. kao Jelena u koncertnoj izvedbi Nikole Šubića Zrinjskoga (I. Zajc) pod ravnanjem L. Matačića, a u svibnju 1945. tumačila je paža Cherubina u Figarovu piru (W. A. Mozart) tako uspješno da je 1948. s tom ulogom nastupila i na Svečanim igrama u Salzburgu pod ravnanjem H. von Karajana, a 1950. snimila gramofonsku ploču. U bečkoj Državnoj operi pjevala je u početku velike, srednje i epizodne uloge u operi i opereti, pa je već u prvoj sezoni imala 150 nastupa. God. 1946. kreirala je svoju drugu antologijsku ulogu u muškom kostimu, Octaviana u Kavaliru s ružom (R. Strauss). Tada započinje međunarodnu karijeru nastupajući na glavnim svjetskim opernim pozornicama, u milanskoj Scali, Operi u Parizu, Covent Gardenu u Londonu, opernim kazalištima u Bruxellesu, Zürichu, potom u San Franciscu, Chicagu, Buenos Airesu, Sydneyu te na festivalima u Edinburghu, Glyndebourneu (od 1949. redovito), Firenci (Maggio Musicale), Svečanim igrama u Bayreuthu (1957), Wiesbadenu. Pjevajući sve zahtjevnije uloge, u bečkoj je Operi postala jednom od nositeljica sopranskoga repertoara. Od izrazito lirskih, postupno je prelazila na uloge mladodramskoga soprana, poput Desdemone u Otellu (G. Verdi) i Tosce (Puccini), zatim na dramske, poput Sente (Wagner, Ukleti Holandez), a na kraju pjevala je i mezzosopransku ulogu Crkvenjarke (L. Janáček, Jenufa). Nerijetko je u istoj operi tumačila dvije uloge. Surađivala je s dirigentima W. Furtwänglerom, O. Klempererom, H. Knappertsbuschom, E. Kleiberom, F. Buschom, V. Guiem, F. Fricsayem, D. Mitropoulosom, E. Leinsdorfom, G. Soltijem, L. Bernsteinom i s redateljima L. Viscontijem, G. Strehlerom, G. Rennertom. God. 1970. s ansamblom bečke Opere gostovala je u HNK u Zagrebu ulogom Kompozitora u Arijadni na Naxosu (Strauss), a kao Leonora nastupila je na premijeri Fidelija (L. van Beethoven) pod ravnanjem Matačića i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Posljednji put nastupila je u bečkoj Državnoj operi 1982. u svojoj proslavljenoj ulozi Maršalice u Kavaliru s ružom. U 38 godina ostvarila je na toj pozornici 47 uloga i 1268 nastupa. God. 1953. dobila je najviši austrijski naslov komorne pjevačice, a 1971. proglašena je počasnom članicom bečke Opere. Posjedovala je svijetli, zvonki sopran, posebne boje, mekoće i izražajnosti, nosiv i ujednačen u svim registrima, te uglađenu vokalnu tehniku, čistu intonaciju, jasnu dikciju. Svakoj je ulozi pristupala svojom urođenom muzikalnošću i umjetničkim zanosom oblikujući glazbeno i glumački jedinstvene likove te se vinula među vodeće sopranistice svojega doba. Ostvarila je opsežan repertoar stilski različitih uloga, a najviše je cijenjena kao tumač Mozartovih i Straussovih likova, posebice Grofice, Donne Elvire i Donne Anne, Dorabelle i Fiordiligi, Ilije i Elektre, Druge dame i Pamine (Mozart, Figarov pir, Don Giovanni, Cosi fan tutte, Idomeneo i Čarobna frula). Proslavila se i kao Marzellina (Beethoven, Fidelio), Rosalinda (Strauss, Šišmiš), Amor i Euridika te Ifigenija (C. W. Gluck, Orfej i Euridika i Ifigenija na Tauridi), Agata (C. Weber, Strijelac vilenjak), Freia, Eva i Elizabeta (Wagner, Rajnino zlato, Majstori pjevači i Tannhäuser), Ighino (H. Pfitzner, Palestrina), Manon (J. Massenet), Margareta (C. Gounod, Faust), Micaela (G. Bizet, Carmen), Antonia, Giulietta i Stella (J. Offenbach, Hoffmannove priče), Popeja (C. Monteverdi, Krunidba Popeje), Elizabeta i Leonora (Verdi, Don Carlos i Moć sudbine), Cio-Cio-San i Sestra Angelica (Puccini, Madame Butterfly i Triptih), Nedda (R. Leoncavallo, Pagliacci), Marina (M. P. Musorgski, Boris Godunov), Liza i Tatjana (P. I. Čajkovski, Pikova dama i Evgenij Onjegin), Jenufa (Janáček), Marie (A. Berg, Wozzeck), Morana (J. Gotovac). Nastupala je i kao oratorijska i koncertna pjevačica ističući se interpretacijama solo-popijevaka R. Schumanna (ciklusi Frauenliebe und Leben i Dichterliebe, oba snimljena na CD), Wagnera (Wesendonck-Lieder), Straussa (Vier letzte Lieder) i A. Schönberga (Gurre-Lieder). Nakon završetka karijere posvetila se pedagoškomu radu. Snimala je LP ploče za tvrtke Philips, Electrolu, Columbiju, Deutsche Gramophon Gesellschaft, Decca, RCA, EMI, RAI, a pojedine njezine antologijske kreacije snimljene su i na CD, posebice Leonora, Grofica, Donna Anna i Donna Elvira te Octavian i Kompozitor. U optjecaju je i nekoliko filmskih snimaka opernih predstava s ansamblom bečke Državne opere. Dobila je Nagradu »Lovro Matačić« za životno djelo 2002.

LIT.: I. Brkanović: Prvi nastup Srebrenke Jurinac. Hrvatski narod, 4(1942) 429, str. 2. – A. Sedlar: Ein glanzvolles Debut Srebrenka Jurinac in »La Bohème«. Deutsche Zeitung in Kroatien, 2(1942) 115, str. 5. – I. Brkanović: Prodana nevjesta. S. Jurinac i J. Gostić u glavnim ulogama. Hrvatski narod, 5(1943) 882, str. 5. – M. Katić (mk): Oproštajna predstava Srebrenke Jurinac. Nova Hrvatska, 4(1944) 150, str. 5. – M. Prawy: Die Wiener Oper. Wien–München–Zürich 1969. – U. Tamussino: Sena Jurinac. Augsburg 1971. – H. Hackenberg i W. Herrmann: Die Wiener Staatsoper im Exil 1945–1955. Wien 1985. – I. Mirnik: Dama s ružom. Oko, 18(1990) 4. X, str. 17. – J. M. Fischer: Große Stimmen. Frankfurt am Main 1995. – H. Hoyer: Chronik der Wiener Staatsoper 1945–1995. Wien–München 1995. – Ž. Slunjski: Hrvatska kraljica bečke opere. Gloria, 1996, 24. XII, str. 25–28. – K. Steiger: Opern, ein Verzeichnis aller Aufnahmen. München 2000. – F. Endler: In Treue verbunden. Das Journal der Wiener Staatsoper, 2001, Oktober. – Z. Madžar: Sve se mora izdržati. Cantus, 2002, 114, str. 38–43. – Ž. Slunjski: Arije za moje najdraže. Gloria, 2002, 381, str. 41–42.
 
Marija Barbieri (2005)