BEDEKOVIĆ KOMORSKI, Ljudevit

BEDEKOVIĆ KOMORSKI, Ljudevit, političar i veliki župan Križevačke županije (?, 1784 — Beč, 26. XI 1854). Sin političara Franje i Elize Novak. Humaniora je završio u Zagrebu. Od 1809. bio je notar, a kasnije administrator (od 1825) te veliki župan Križevačke županije (od 1827). U razdoblju od 1809. do oko 1824. spominje se kao prisjednik Sudbenog stola u Zagrebu i sudbenih stolova Varaždinske i Zagrebačke županije, a od 1828. do 1838. Kraljevskoga ugarskog stola u Budimpešti. Od 1839. do mirovine (prije 1854) djelovao je u Beču kao potkancelar u Kr. ugarskom dvorskom vijeću i kancelariji. Bio je kr. tajni savjetnik i komornik. — Već početkom XIX st. sudjelovao je u političkom životu Hrvatske. Tako je 1814. bio član deputacije Zagrebačke županije kralju Franji II u povodu pitanja ponovnog pripajanja prekosavskih hrvatskih područja banskoj Hrvatskoj, poslije odlaska Francuza (1813). U Hrvatskom saboru zastupao je Varaždinsku županiju (od oko 1817, a spominje se i 1837). God. 1845, kao potkancelar Ugarske kancelarije, zalagao se za hrvatski kao debatni jezik na saborskim zasjedanjima; 1847. bio je predsjednik saborskog odbora koji je uz ostalo predložio na sjednici 23. X te god. »neka se narodni jezik uzvisi na onu čast, vrijednost i valjanost koju je kod nas uživao dosada latinski jezik«. Prijedlog su potaknule Varaždinska i Križevačka županija, ali i »odbor je sâm uvidio potrebu da se narodni jezik… na onaj stepen podigne koji mu pripada…« (F. Šišić). Neki su njegovi govori, održani na velikim spravišćima Križevačke županije, bili i tiskani, a među njima na hrvatskom jeziku Govorenye vu velikom zpravischu 3 Miholyschka 1827… (Varaždin s. a., i u zbirci latinskih i hrvatskih govora na istom spravišću Dictiones… die 3. Oktobris 1827. Varasdini s. a.), Allocutio… die 16-ta Augusti 1832… croatico idiomate Pronunciata (Zagreb s. a.), Govorenja koja… dana 27. listopada, lěta 1836… izustil je… (Zagreb s. a.). Sve svoje rukopise i knjige iz knjižnice, koje su se odnosile na hrvatske zemlje, ostavio je oporučno Narodnom muzeju u Zagrebu (predano Muzeju 1856). U povodu njegova izbora za administratora Križevačke županije, sastavio mu je župnik u Vrbovcu Ivan Chányi prigodnicu Encomiasticon… L. B. Ludovico Bedekovich de Kumor… Comitatus Crisiensis officii supremi Comitis Administratori… ad hoc solenni pompa introducerut Crisii Kalendis Augusti 1825 (Zagreb s. a.). Staleži i redovi te županije naručili su 1843. njegov portret za županijsku dvoranu kod češkog slikara Theodora Heinricha. — Bio je »aktivni suradnik u hrvatskom preporodu« (F. Fancev) i spadao među »prvake narodne stranke, ali ipak ličnosti koje su imale jakih veza s bečkom centralnom vladom«; 40-ih godina XIX st. nazivali su Križevačku županiju u kojoj je on bio veliki župan »tvrđava ilirska« (F. Šišić). I njegova žena Antonija rođ. Almásy de Zsadány Tőrők – Sz. Miklós (1784–1851) »akoprem rođena Magjarka odmah od početka probuđene narodnosti kriepka sviuh domorodnih tèrsenjah i poduzetjah braniteljica i velika zagovornica narodnosti i imena ilirskog izkazala se...« (Narodne novine, 1851).