BEK, Vinko

traži dalje ...

BEK, Vinko, tiflopedagog (Podgajci Podravski, 19. XI 1862 — Zagreb, 15. X 1935). Osnovnu školu pohađao je u Cerniku, Osijeku i Pečuhu (Pécs), nižu realku u Osijeku, učiteljsku školu u Zagrebu (1877–1881). Bio je učitelj pučke škole u Bukevju (11 godina), potom u Zagrebu do 1895, kada je postao učitelj i upravitelj Zavoda za odgoj slijepe djece. Od 1899. do umirovljenja 1920. bio je ravnatelj Doma slijepih radnika. — B. je prvi u nas organizirao zaštitu i osposobljavanje slijepih. God. 1888. odlazi u Beč gdje proučava odgoj i obrazovanje slijepih. Preveo je knjigu F. Entlichera i izdao je pod naslovom Uzgoj slijepaca (Zagreb 1888) te napisao djelo Bečki zavod za slijepe i naše potrebe (Zagreb 1889) u kojem izlaže plan o odgoju slijepih u nas. God. 1889, otvorio je u Bukevju privatni zavod za slijepe gdje je obučavao slijepog dječaka H. Svobodu s kojim je iste godine izišao na javni ispit u Zagrebu. Izradio je i izdao prvu našu početnicu s Brailleovim slovima te izradio Brailleovu abecedu za slovenski i bugarski jezik. Pokrenuo je i uređivao časopis Sliepčev prijatelj (1890–1899; od 1893. Prijatelj slijepih i gluhonijemih) i u njemu objavio četrdesetak članaka iz područja tiflopedagogije. Surađivao je u časopisu Napredak (1886–1890), njemačkomu stručnom časopisu Blindenfreund i dr. Uredio je sljepački odjel na gospodarskoj izložbi i izdao Izložbeni katalog za sljepački odjel na Gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891 (Zagreb 1891). Bio je tajnik Društva za pomoć slijepcima »Sv. Vid« koje je osnovano na njegovu inicijativu 1893. u Zagrebu. Potaknuta Bekovim radom, Zemaljska vlada je 1895. u Zagrebu otvorila Zavod za odgoj i obrazovanje slijepe djece, prvi te vrste u Jugoslaviji, potom zavod za odrasle slijepce (od 1898. Dom slijepih radnika). B. je napisao Izvještaj o radu Društva sv. Vida za podupiranje slijepaca kao i društvenom zavodu za god. 1904 (Zagreb 1905). Osnovao je Dom slijepih djevojaka 1910. u Zagrebu. Bio je član Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora, a 1908. predsjednik Društva za unapređenje uzgoja. Bavio se gospodarstvom i etnografijom. Osim knjižica iz područja gospodarstva, objavio je i više članaka u periodicima Gospodarski list (1884–1888, 1890, 1891, 1906–1909, 1912, 1916), Seoski gospodar (1906, 1907) i dr. Sakupljao je narodne rukotvorine i izložio ih na izložbama u Velikoj Gorici (1888) i Zagrebu (1891). Objavio je narodne zagonetke i basne u časopisima Smilje (1887/1888, 1889) i Bršljan (1889, 1890).

DJELA: Zemljopis u trećem razredu pučke škole. Senj 1885. — Uzgoj slijepaca, 1. Zagreb 1888. — Bečki zavod za slijepe i naše potrebe. Zagreb 1889. — Početnica. Bukevje 1889. — Početnica za slijepce. Zagreb 1896. — Početnica. Zagreb 1898. — Kratka uputa o gojenju kokoši. Zagreb 1908. — Gojenje vrba za košaraštvo. Zagreb 1917. — Kokoši. Zagreb 1923. — Guske, patke i pure. Zagreb 1925.
 
LIT.: Zemljopis u trećem razredu pučke škole. Književna smotra, 3(1885) 10, str. 75–77. — Uzgoj slijepaca. Ibid., 6(1888) 10, str. 74–75. — Antun Cuvaj: Građa za povijest školstva, 10. Zagreb 1913. — Josip Očko: Vinko Bek, umirovljeni ravnatelj i osnivač Zavoda za odgoj slijepe djece u Zagrebu. Glas nedužnih, 5(1935) 718, str. 225–226. — Franjo Tonković: Vinko Bek i njegov utjecaj na odgoj i obrazovanje slijepih u Jugoslaviji. Zagreb 1960.
 
Slavoljub Bančić (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BEK, Vinko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/1602>.