BERDOVIĆ, Vladimir

BERDOVIĆ, Vladimir, skladatelj, dirigent i pravnik (Dubrovnik, 30. VI 1906 — Zagreb, 3. I 1980). Realnu gimnaziju polazio je u Dubrovniku, gdje je privatno učio glazbu (J. Tkalčić, J. V. Vruticky i L. M. Rogowski). U Zagrebu je završio studij na Pravnom fakultetu te se 1935–1945. bavio odvjetništvom. God. 1938–1941. bio je zborovođa pjevačkog društva »Sloga«, 1945–1954. urednik muzičkog programa Radio-Dubrovnika, 1946–1970. dirigent Radio-zbora i RKUD »29. novembar« (1949–1951), 1955–1960. član dubrovačkoga Gradskog orkestra i violončelist u komornim ansamblima te šef muzičkog programa Dubrovačkih ljetnih igara (1956–1963). — Najprije je pisao pravne radove i objavljivao ih u stručnim listovima: Mjesečnik Pravničkog društva (1930), Pravosuđe (1933, 1934, 1936, 1939) i Arhiv za pravne i društvene nauke (1939). Kao skladatelj svoja djela najčešće temelji na nacionalnom stilskom izrazu, a harmonijska građa mu je umjereno moderna. Tematska povezanost s rodnim Dubrovnikom i Dalmacijom prepoznatljiva je u mnogim vokalnim i instrumentalnim djelima: Linđo (zborska verzija 1943, orkestralna 1945), Dalmatinska plesna suita (za orkestar 1953), Dubrovački madrigali (za mješoviti zbor, 1974) i dr. Obradio je više od 500 narodnih pjesama za različite vokalne i vokalno-instrumentalne sastave. Pojedine solo-pjesme i zborovi objavljeni su u više zbirki: Glas rada (1950), Zbornik horskih kompozicija (1951), Album solo-pjesama iz borbe i obnove (1957), Akordi (1971–1973), Zbornik horskih kompozicija »St. Mokranjac« (1972), Naši zbori (1974, 1976), Izbor horskih kompozicija sa festivala dečjih horova Srbije—Šabac (1974), Album solo-popjevaka hrvatskih skladatelja (1975), Muzika (1976). Od 1945. bio je glazbeni kritičar Radio-Dubrovnika, Slobodne Dalmacije, Dubrovačkog vjesnika, Zvuka te edicija Pro musica i Naše more. Dobio je Prvu nagradu Zemaljskog odbora sindikata Zagreb 1947. za zbor Stojanka majka Knežopoljka te bio nagrađen na Mokranjčevim danima za zborove Uspavanka (1970), Šaljivka (1971), Čobanske pjesme (1973) i Kanon (1976).